| Tovar poput Omera rađa se jednom u sto godina |
|
|
|
| Petak, 23 Srpanj 2010 09:18 |
Kad u nekom malom mistu umre neki ugledni član zajednice, kojeg su svi voljeli i koji je za života postao poznat i van granica općine, županije pa i države, tuga zbog njegove smrti je golema. Ovih dana Tisno je izgubio jednog takvog uglednika, o čijoj su iznenadnoj smrti izvjestili svi mediji u Hrvatskoj, pa je cijelo mjesto zavijeno u crno. U tome vjerojatno ne bi bilo ništa čudno da je riječ o nekom poznatom piscu, bivšem sportašu, liječniku svjetskog glasa, pjevaču... Međutim, kada cijelo mjesto tuguje zbog smrti životinje, k tome još i magarcu, onda je jasno kako to nije bio običan tovar. Naravno, riječ je o Omeru, višestrukom prvaku međunarodne utrke tovara u Tisnu ali i one u susjednom Tribunju, koji je uz tamošnji pokretni most posljednjih godina postao svojevrsnim simbolom Tisna. PO POGLEDU BI ZNAO KAKVE SAM VOLJE Siroti Omer skončao je prije desetak dana pod kotačima automobila slovačkog turista, gotovo u samom centru mista. A bilo mu je osam godina tek i pred njim je bilo još tko zna koliko utrka i prvih mjesta. Tako je već za dva tjedna trebao na Svjetskom prvenstvu u Tisnom braniti naslov prvaka, koji je osvojio prošle godine i to tek nakon pripetavanja sa svojim najvećim protivnikom, magaricom Rajkom iz Oklaja. Na žalost, Omera neće biti na startnoj liniji. Međutim, na spomenutoj utrci bit će mu odana počast kakvu i zaslužuje jedan šampion. Naime, članovi Udruge 'Tišnjanski tovar' još dogovaraju na koji način to učiniti. Za sada se tek zna kako će se u povrci prije utrke nositi velika Omerova fotografija s crnim florom, a vjerojatno će biti održana i minuta šutnje. Onaj tko najviše tuguje za Omerom, naravno, njegov je vlasnik i trener Tomislav Olivari. - Nije mi lako, znate kako se ljudi vežu za životinje. Nas dva smo imali posebnu vezu, razumili bi se na pogled. Čim bi došao na ranč Omer bi odmah osjetio kakve sam volje, pa ako bi skužija da nisam raspoložen, biža bi od mene, a ako bi vidija da sam vesel, ne bi se mica od mene, gurka bi me, njuška me, svugdi iša za mnom – priča nam Tomislav sa sjetom u očima. Omera je, kaže, doveo prije šest godina iz okolice Sinja i bio je vrlo divlji, baš ono, magareći tvrdoglav. Ali s vremenom ga je pripitomio i od njega napravio šampiona. MLADI VATRA OMEROV NASLJEDNIK - Često je znao pobići. Pa i taj dan, kad je strada, bio je vezan debelim lancem, ali dok me nije bilo, vjerojatno se pripa neke beštije pa je otkinija lanac i uteka. A kad god bi pobiga odgalopira bi do tzv. Vile odakle svake godine kreće povorka magareće trke i tu bi me čeka. Tako je bilo i ovi put, ali kako su taj dan tamo gradili košarkaško igralište sve je bilo puno strojeva pa je odgalopira dalje i na žalost, podletija pod auto – prisjetio se tragičnog dana Tomislav. Tugu za Omerom Tomislav liječi trenirajući njegovog nasljednika, mladog tovara kojeg je doveo s Kornata. Nazvao ga je Vatra. - Otac mu je, kao i svi tovari s Kornata, bio divlji, vatreni, a takav je izgleda i ovaj, pa mu ime Vatra sasvim priliči. Bude li bija upola brz ki Omer, bit ću zadovoljan – zaključio je utučeni Tomislav svjestan da se tovar poput Omera rađa jednom u sto godina. (pp) |
| Ažurirano Utorak, 27 Srpanj 2010 09:15 |