Nedavno je završeno Europsko rukometno prvenstvo na kojem su hrvatski „Kauboji“ stigli do srebra. Rukometni velemajstori poput Balića, Lackovića, Alilovića, Vorija, prije i Džombe, Šole i drugih oduševljavaju hrvatski puk već godinama. Nažalost, među tim genijalcima nema ni jednog Šibenčanina. Rukomet je u Šibeniku sport koji je potpuno u zapećku, na marginama. Nekada to nije bilo tako; ali vremena Boška Bujasa, Neše Radića, Dane Antunca, Valtera Periše, Zorana Cvjetkovića su daleko iza. Prije nekoliko godina na scenu je stupio Ante Đelalija, za kojega se govorilo da bi mogao vratiti negdašnju slavu šibenskog rukometa. Đelalija je postao prvoligaški igrač, odličan vanjski u Gorici. Ali, rukometni stručnjaci pravu budućnost predviđaju jednom trinaestogodišnjaku. To je Kristijan Cvjetković. Igra u kadetima RK „Šibenika“, i po susretu zabija 10, 12 a nerijetko i po 15 golova. Trenutno najbolji hrvatski kadet.

Nikad ispod 10 golova

Prvi je strijelac ekipe koja se natječe u međužupanijskoj ligi Zadra, Biograda i Šibenika. Kristijan je, kažu, čudo od rukometaša. Podjednako dobro služi se s obje ruke, tako da može igrati na svim vanjskim pozicijama. Možete li zamisliti Blaženka Lackovića na desnom vanjskom. Teško, nemoguće. Ili, Peru Metličića na lijevom vanjskom. Također teško, nemoguće. A Kristijan će zabiti iz vani i s lijevom, i s desnom. Bez razlike. Pravi Božji dar. I prava noćna mora za vratare. A prava dragocjenost za trenere, Kristijanov trener u klubu zajedno s Krešom Kursanom je njegov otac – Zoran Cvjetković – Dodo, nekada i sam vrstan rukometaš.
-Da nije bilo moga tate ne bih nikada ni zaigrao rukomet. Istina, počeo sam prvo igrati nogomet u pionirima Šibenika ali kada sam prvi put u ruke uzeo rukometnu loptu više je nisam ispuštao – kaže nam Kristijan. Na sportskim Igrama mladih, na završnici u Splitu u velikoj konkurenciji proglašen je za najboljeg igrača turnira. Zapravo, radilo se o neslužbenom prvenstvu Hrvatske u kadetskom uzrastu.
-Izgubili smo u finalu od selekcije Rijeke. , to na sedmerce. Šteta, trebali smo mi slaviti – skromno će Kristijan, koji ima pravu rukometnu građu. Za svoj urođeni dar igranja s obje ruke kaže.

Sviđa mi se karabatićev stil

-To je tako, svejedno mi je kojom rukom ću šutirati. Mogu igrati na svim vanjskim pozicijama.
Zanimljivo, kada smo ga pitali tko mu je rukometni uzor, mislili smo da će iz topa reći Balić. Kad...
-Nemam neki uzor ali sviđa mi se stil Nikole Karabatića iz francuske reprezentacije. Njegova snaga, silina i probojnost. Volio bih jednog dana igrati kao on. I Balić je strašan igrač, naravno.
Mladog šibenskog talenta već zovu i Zagreb CO, otac Ivana Balića je trener u Krilniku, i svakodnevno se raspituje za mogućnost da Kristijan dođe u taj klub.
-I rukometna akademija „Balić – Metličić“ također zove. Ali, ja bih najradije volio zaigrati za Šibenik u pravoj ligi.
Tako zbori Kristijan koji će ako stvari budu tekle onako kako predviđaju u klubu, i rukometni stručnjaci diljem Hrvatske vrlo brzo postati pravi rukometaš. Samo dan nakon što smo napravili ovaj razgovor, Kristijan je pozvan u kadetsku reprezentaciju Hrvatske. Put do zvijezda uvijek započne prvim korakom.

Rukomet se ne da u Šibeniku

Šibenski rukomet prkosi svim nedaćama. I recesiji, i neimaštini. Izostankom termina, ali i jače brige onih, koji bi trebali skrbiti o stotinjak djece koji trenutno vježbaju u Rukometnom klubu Šibenik. Njima ne smeta ni činjenica da 8 mjeseci rade na otvorenom, nerijetko i po kiši, po ledu. Seniorski pogon je nestao sa scene. Nije bilo novca za nastavak natjecanja u 2.HRL-i skupine jug, najbolji igrači su se razmiljeli diljem županije, po susjednim gradovima, mjestima. Ali, u klubu stasava jedna nova generacija mladih igrača (96. godište i mlađi) koja obećava. Po riječima Zorana Cvjetkovića, alfe i omege u RK „Šibeniku“, već ove jeseni ta će ekipa biti nukleus sastava koji će se natjecati u 3.HRL-i, i stjecati iskustvo za budućnost.

Podijelite ovaj članak sa prijateljima na facebooku