Nije lako odgojiti i napraviti igrača. A, složit će se mnogi, da je još teže napraviti i trenera. Dobrog, kvalitetnog stručnjaka. U materijalnom svijetu, koji je zahvatio i sport, nadobudni predsjednici, nesposobne i uprave brzo će „potrošiti“ mlade trenere. Zoran Kalpić (42) svoju priliku na klupi košarkaša Šibenika sjajno je iskoristio. Dvije godine za redom osigurao je ekipi nastup u Ligi za prvaka, nakon čega je otišao u Cedevitu. Kratkotrajna epizoda u zagrebačkom predgrađu nije ga obeshrabrila. Kalpić je posljednjih šest mjeseci proveo u Ukrajini, u BC Donjecku gdje je bio pomoćnik trenerima poput Butautasa i Dražena Anzulovića, bivšeg trenera Cibone. Zoran se nedavno morao vratiti iz Donjecka i to ne svojom voljom. Predsjednik je jednog dana samo poručio da svi mogu otići i da kluba više nema.
-Poslao nam je poruku iz Munchena da kluba više nema, da rasprodaje svu imovinu kluba; autobus koji je kupio od Barcelone, sav vozni park. A, igrači i treneri su slobodni. To je tako u Ukrajini. Danas jesi, sutra nisi. Bili smo svjesni rizika kada smo prihvaćali poziv u Ukrajinu. Nažalost, to se događa. Ali, život ide dalje.

GAZDI PREKIPJELO PREKO NOĆI

Kalpić se međutim rado sjeća ukrajinske epizode.
-Polugodišnji boravak u Ukrajini, u BC Donjecku za mene je bio od neprocjenjive vrijednosti. Radio sam prije svega s dva vrhunska stručnjaka;Ramunas Butautas je bivši izbornik Litve, vrhunski trener od kojeg se može mnogo naučiti. Nažalost, njega je smijenio naš predsjednik Sergej Dedečko, inače vlasnik rudnika, banaka i građevinski poduzetnik. Došao je Zula (Anzulović op.a.), također trener od kojeg sam dosta naučio. Spoznao sam profesionalizam u punom smislu riječi, radio s velikim trenerima, igračima. Spomenuo bih i Virgisa Mikalauskasa, vrsnog kondicijskog trenera. Naučio sam puno u proteklih šest mjeseci i mogu reći da sam nakon ukrajinskog iskustva deset puta bolji trener.
Kalpićev donedavni klub imao je skore 10-1 u domaćem prvenstvu, a u Europi su dobijali klubove poput Bilbaoa. Ali, to nije pomagalo.
-Imali smo sjajne rezultate u nacionalnoj ligi, koja je po meni u gornjem domu europske košarke. BC Kijev, Azovmaš i Donjeck su odlično organizirani klubovi, u njih se ulagalo milijune. Svaki klub ima pravo na sedam stranaca, a vodećih par klubova imalo je barem po pet kvalitetnih stranaca, Amerikance, Litavce, pa i Hrvate. Najbolji igrači imali su ugovore od najmanje 500.000 dolara. Za nas je igrao Bruno Šundov, ali i njega je Dedečko poslao ća.

CEDEVITA KAO ŠKOLA

Za Kalpićem je i nesupjela epizoda u Sutinskim vrelima.
- Za Cedevitu imam samo riječi hvale. To je vrhunski organizirani klub, primjer svima ostalima u Hrvatskoj. Zašto nisam uspio tamo? Rekao bih zato jer sam odustao od nekih svojih načela kojih sam se striktno držao u Šibeniku. Trebao sam napraviti rez odmah po dolasku, ali odlučio sam ići gandijevskim putem, čekati kraj sezone. Bio sam neiskusan. S ovim iskustvom iz Ukrajine sigurno bih drugačije reagirao.  Ali, ponavljam. Svaka čast ljudima iz Cedevite; od predsjednika Webera, preko Mateja Mamića, Kreše Novosela do glasnogovornika Jagića. Pravi su ljudi, kuže se u košarku. Cedevita mi je barem pomogla u shvaćanju nekih stvari u trenerskom poslu.
Iako je bio tisućama kilometara udaljen od rodnog grada, bio je upoznat sa stanjem na Baldekinu.
- Kako ne, sve sam pratio i naravno da mi nije svejedno biti svjedokom ove nezavidne situacije. Nije mi jasno da smo prije samo godinu i pol dana držali jednu Cibonu u šahu u Zagrebu, da smo se sa svima tukli ravnopravno s istim igračima. A, sada se došlo u situaciju da se spašava grčevito ostanak. Samo pitam odgovorne u gradu treba li Šibeniku klub tolike tradicije ili mu ne treba. Neka se jednom to kaže glasno i jasno. Osobno mislim da se klub može i mora spasiti jer ovo je stanje neodrživo. Nije rješenje u gašenju, i držim da gradu ne treba pet, šest klubova koliko ih ima trenutno. Zašto se dogodilo da u Šibeniku više nema Drezge, Petkovića, Bilana i jednog velikog talenta poput Darija Šarića. Nije za to kriv ni Badžim, ni nitko u klubu. Grad, koji je vlasnik kluba to je trebao spriječiti.
Kalpić se osvrnuo i na svoj odlazak iz Šibenika.

ZANIMA ME ŠIBENIK KAO PROJEKT

- Želio bih još jednom pojasniti neke nedoumice oko mog odlaska u Cedevitu. Nije istina da nitko iz kluba nije znao o mom odlasku. Predsjednik Grcić je itekako dobro znao. Dodao bih još i to da nisam imao niti ugovor sa Šibenikom. Još sam im oprostio sve dugove.
Bi li se prihvatio ponovnog vođenja Šibenika?
-Bih, samo pod jednim uvjetom, da se transparentno kaže što čeka klub, kakva je njegova sudbina. Da se ponudi jedan kvalitetan projekt iza kojeg će stati čitav grad. Šibenik je uvijek bio moj klub, i ostat će.

Podijelite ovaj članak sa prijateljima na facebooku