“Ši Ši Šibenka pravi je borac, uz nju se bori Gorica i Dolac, tako se naša pobjeda rađa, bori se skupa Crnica i Građa“. Tako je glasio refren pjesme, svojevrsne himne KK Šibenka, koja se sredinom osamdesetih, u vrijeme najvećih uspjeha kluba, orila iz zvučnika prije svake utakmice na Baldekinu. Tih je godina Šibenka letjela na krilima Dražena Petrovića ali i gromoglasnih navijača smještenih na južnoj tribini, pa se tih godina skandiralo i „jug, jug, jug, jug je samo jedan, a sjevera ima stotinu i jedan“.

JUG JE SAMO JEDAN

Danas, međutim, navijača na jugu nema, točnije, nema ih gotovo  niti na jednoj tribini, pa se umjesto pjesme i skandiranja, na Baldekinu čuje samo škripa tenisica i pokoja psovka frustriranih šibenskih košarkaša. Na spomenutoj južnoj tribini, na povijesnoj utakmici s Bosnom, rođeni su i Šibenski Funcuti. Stoga ne čudi vezanost Funcuta za Šibenku ali i njihova frustracija sadašnjim stanjem u omiljenom klubu i odnosom uprave prema njihovoj svetinji. Posljednjih put  Funcuti su u većem broju pohodili Baldekin 2004. godine kada je Šibenka nastupala u Goodyear ligi (današnja NLB liga) i kada su u Krešimirov grad gostovali Partizan, Crvena Zvezda, Cibona, Zadar. Tih je dana opet sve podsjećalo na Draženovo vrijeme, uz Šibenku su se opet borili Gorica, Dolac, Crnica, Građa, Plišac, Varoš. Cijeli grad opet je živio za košarku.

RADOST KRATKO TRAJALA

Međutim, radost je kratko trajala. Igrači su rasprodani, ono malo sponzora se razbježalo, Uprava se bavila svim i svačim osim upravljanjem, pa su na kraju Šibenku napustili i Funcuti. Ali, tvrde vodeći ljudi šibenska navijačke udruge, ne zauvijek. Zapušu li neki novi vjetrovi i pojave li se u upravi  ljudi kojima je istinski stalo do kluba, eto njih nazad na jug. A, tada će se Baldekinom opet oriti Ši Ši Šibenka. (pp)     

Podijelite ovaj članak sa prijateljima na facebooku