Div iz Rogatice. Gorostas plemenitog srca. Dobi duh Šibenke. Ili, jednostavno – Maki. Naravno, to je veliki (doslovno i u prenesenom značenju) Željko Marelja. Legendarni kapetan još legendarnije Šibenke s početka osamdesetih prošlog stoljeća. Tko se još ne sjeća njegove pojave, grmalja pod obručima, s dvanaesticom na narančastom dresu Šibenke.

UPISAN ZLATNIM SLOVIMA

Kada bi Maki krenuo na polaganje epilog bi bio koš, ili faul. Sa svojih sto i „kusur“ kila, ogromnim iskustvom i srcem poput Mount Everesta, Marelja je bio i ostao upisan zlatnim slovima u povijest šibenske košarke. Nažalost, o tim slavnim danima se danas, tridesetak godina poslije, prisjećamo sa sjetom. Aktualni trenutak Šibenika je obojen sasvim drugim, crnim bojama. Maki, kao čovjek koji je s ostalima ispisivao povijest Šibenke žalostan je zbog toga.
-Boli me duša kad vidim gdje je dospio klub. Znate, htio to netko ili ne priznati, ja sam stvarao taj klub, bio dijelom tog nezaboravnog sastava, ako hoćete i povijesti, i nije mi svejedno gledati kako se sve ruši. Šibenka je bila veliki klub, i u europskim okvirima. Koji klub u Hrvatskoj sada može igrati u dva europska finala, a mi smo ih igrali dva! Uzeti titulu u onoj državi, u takvoj ligi koja je jača od sadašnje Eurolige je bilo ravno čudu. Kada sam dolazio iz Industrogradnje, iz Prve u ondašnju Drugu ligu, trebalo je imati razloga doći iz Zagreba, iz jednog velikog kluba u tada jednu malu, nepoznatu Šibenku. Ali, onda se sve znalo unaprijed, klub je imao prave ljude na pravom mjestu, imao je viziju. Sve ono što danas nema. I, zato se pitam tko je sebi uzeo za pravo da odlučuje o sudbini takvog kluba. Jedan čovjek, dva, nije važno. Ako nemate čvrste temelje, zaleđe morate znati da će se brzo sve urušiti. Teško mi je gledati da odlaze talenti poput Bilana i Petkovića, i posebno način na koji odlaze. Sjetim se odmah Dražena. Kada je odlazio u Cibonu svi su tada omastili brkove. A, najmanje Šibenka! Gdje su tu ljudi koji su stvarali taj klub, njih nitko za ništa ne pita. Mislim da bi Amanović, Šarić, moja malenkost i mnogi drugi imali što reći, savjetovati, pomoći. I, bolje je da nisam došao na onaj vaš Okrugli stol, koji je inače prava stvar, jer bih lupio šakom o stol, i pitao neke ljude isto pitanje.

ISKREN I IZRAVAN

Mogao bi Maki danima pričati o šibenskoj košarci. I, puno toga bi mogao reći. Ali, tema je prigodna. Dražen, njegov lik i djelo, nepresušna tema.
-Sviđa mi se ta ideja vašeg tjednika. Uvijek sam tu da pomognem, da stanem iza projekta koji ima svoj smisao. I, da se u njega uključe relevantni ljudi, struka ponajprije. Ideja o vraćanju Dražena Šibeniku je sjajna, i svatko normalan, tko voli ovaj grad treba je podržati. No, ponavljam, sve mora biti čisto, transparentno, i s jasnim ciljem. Ako je to između ostalog prikupljanje novca u Zakladi Dražena Petrovića, ja sam za to da se taj novac dade talentiranoj djeci, sportašima. Ali, uz blagoslov struke, pa dijelom i HKS-a, kao krovne organizacije.
Ideja o odigravanju revijalne utakmice s Bosnom zagolicala je Marelju. Ali, i pomalo zabrinula.
-To je super. Ali, tko će igrati taj susret? Ja. Ma, dajte molim vas. Bole me koljena, ne bih mogao izdržati jednu minutu a ne jednu četvrtinu. No, ideja je super, i ako se uspije provesti to će biti O.K.
Na Marelju se uvijek može računati. Iskren, izravan, narodni čovjek što bi rekli. Šteta da su takvi ljudi stavljeni na margine. Ali, nije to samo specifično u sportskom miljeu. To je puno širi problem.

Podijelite ovaj članak sa prijateljima na facebooku