| U Šibeniku su mnogi laki na riječima, a dijelima nema ni traga |
 |
 |
 |
| Petak, 13 Kolovoz 2010 09:07 |
 Karmen Herceg poznato je ime u šibenskim kuloarima jer brojnim Šibenčankama upravo ova Brodaričanka kroji outfit. Nakon završene gimnazije u Šibeniku uputila se put Zagreba gdje je završila Tekstilno – tehnološki fakultet. Iako s hendikepom, Karmen je neustrašiva u svom poslu, nema joj premca i plovi punim jedrima naprijed. A u budućnosti se vidi kao kostimografkinja. IDEJE SE RAĐAJU SAME DO SEBE Kada si prvi put došla u kontakt sa šivaćom mašinom i koji događaj bilježiš kao svoj pravi početak? Oduvijek sam voljela crtati i šivati, a budući sam završila gimnaziju, iskustvo sam stekla tek na fakultetu u Zagrebu. Svoju prvu kolekciju 'Morska sirena' šibenskoj sam javnosti predstavila 1998. godine i to je bio moj službeni početak. Koliko si od 1998. godine naovamo imala revija? Mislim da ih je bilo između osamnaest i dvadeset i nešto, no više i ne brojim (smijeh). Gdje i kako nastaju tvoje kreacije? Radim kod kuće gdje imam svoj prostor i otvoren obrt. Surađujem s Gradom Šibenikom, individualcima, sa Šibenskim kazalištem. Koristim sve što mi se pruži. Sve radim sama, od ideje, skice do finaliziranja. No, ako netko želi peglati umjesto mene, slobodno može (smijeh)! Koliko vremena prođe od ideje do realizacije jedne skice? Na samim početcima trebalo mi je dosta duže nego danas. Sad preskočim skicu čim vidim materijal. U glavi već imam nekakvu viziju, a budući da sama šivam, ne trebam nikomu objašnjavati što želim. To se sve dođe samo od sebe. Jesu li Šibenčanke teška klijentela? Pa i jesu. Posebno kad su vjenčanja i maturalni plesovi u pitanju. I kad je ljeto traže se haljine za izlaske. BUDUĆNOST U KOSTIMOGRAFIJI Nedavno si imala reviju novih kreacija i to na trgu ispred katedrale. Kakvi su dojmovi? Iskreno, ovu reviju dvije godine pokušavam realizirati. I moram uputiti kritiku nekim ljudima koji su laki na riječima, a kada su u pitanju djela, nema im ni traga. Osoba sam koja radi i koja se trudi napraviti sve kako treba. Rekla sam da više ništa neću raditi na način da na kraju to ispadne kao nešto nedostojno tog rada. A, riječ je o mnogo uloženog truda. Manekenke se cijeli dan muče s frizurom i svim ostalim. U kontaku s Ksenijom Grubišić iz Turističke zajednice ispričala sam joj priču o nastojanju da održim reviju, onda je ona na sjednici Grada, Županije, Udruženja obrtnika i Turističke zajednice predložila da se jednog od sajmenih dana održi i moja revija. Veliki dio sudionika uletio je volonterski i mnogo su pomogli. Odakle ideja za modele za Gradsku stražu? Iskreno, skice sam dobila iz Muzeja, od gospodina Jadrana Kale. Pokušali smo naći povijesne zabilješke o ruhu koje se tada nosilo i to uopće nije bilo lako. Uglavnom su to podaci koje imaju Italija i okolne zemlje. Proučavali smo glave s katedrale i sve drugo do čega smo mogli doći. Skica odore je najzahtjevnija stavka, a do nje je najteže bilo doći pa smo materijale prilagodili budžetu. Koliko je velika razlika između šivanja suvremenog ruha i nekadašnje odore? Velika. Ima dosta ručnog rada, zatim materijal je teško nabaviti, pa smo neke stvari morali pojednostavniti. Ipak, bilo je zanimljivo raditi odjeću za dječju gradsku stražu. To je bila najava za predstojeći Srednjovjekovni sajam. A što je s tvojim budućim planovima? Vidjet ćemo. Volim raditi i nadam se da će biti posla, ali polako. Jednog bih se dana voljela baviti kostimografijom, ali ta djelatnost kod nas još uvijek nije razvijena. (sk) Podijelite ovaj članak sa prijateljima na facebooku
 |
| Ažurirano Četvrtak, 19 Kolovoz 2010 09:11 |
Molimo da se registrirate kako bi mogli komentirati članke.
