| Ja sam dijete betona, na Farmu ne bih ni luda! |
 |
 |
 |
| Petak, 23 Travanj 2010 11:36 |
 Jadranka Šestan Kostanić, osoba zadužena za propagandu Šibenskog kazališta, prije dvadesetak godina prvi je put postala majka, prije godinu dana drugi put je izrekla sudbonosno 'da', no veli kako se u malom gradu kakav je Šibenik nije susrela sa zlim jezicima. Sami smo aktualizirali pitanje reality showa i pitali je vidi li se kao sudionica jednog od njih. Osim toga, priznala nam je kako bi se iz ovih stopa vratila 'Virku' i glumi na kazališnim daskama. MOJ POSAO MOJA JE ZABAVA Posao u kazalištu ipak nije samo sjedenje za stolom i piskaranje. Puno je više toga u igri, pretpostavljam?! Mene jako zanima sam pogon, znači pozornica. I sama imam iskustva u glumi. Glumila sam u nekoliko predstava, s kazališnom družinom 'Virko' dok je ona imala sekciju za odrasle koja više ne egzistira. Tako mi ni kazališna pozornica nije strana, to me zabavlja. Jako volim taj dio posla s glumcima i sve što je vezano za njih. U stvari, moj posao je zabavan. Putujem s glumcima kada odlaze na gostovanja. Tada, zapravo, obvezno idem s njima jer sam sve to organizirala, pa im treba netko na koga će vikati ako nešto ne valja (smijeh). Jel' bilo koji put slučajeva da su se obrušili na tebe jer nešto nije bilo kako spada? Pa i nije. Uglavnom su uviđajni. Kultura, kao što znamo, nema mnogo novaca, pa kada smještaj, organizacija općenito nije na nivou, glumci imaju razumijevanja. Kad se ima novca, onda je i bolji smještaj, bolji je prijem, večera. No, nije stvar u jelu ili slično, već samo i isključivo u društvu i zabavi. Ako nemaš financija, sjedneš u autobus i ideš natrag (smijeh). Da je 'Virko' za odrasle nastavio s radom, misliš li da su postojale šanse da ozbiljnije zaigraš na kazališnim daskama? Ne znam. Veće mi zadovoljstvo pruža kad je sve ovako amaterski, bez obveza. Mislim da bi mi neki ozbiljniji glumački angažman bio 'too much'. Ovo me zadovoljavalo. Nekoliko puta sam igrala glave uloge. Igrala sam i sa Špirom Guberinom u predstavi 'Gle kako dan lijepo počinje'. Glumili smo samo on i ja, i to je moj najveći domet. To mi je dovoljno. Rekla sam sama sebi da sam, nakon što sam s njim glumila, a on je ipak netko i nešto, ispunila svoju obvezu. Kako je bilo glumiti rame uz rame glumačkoj veličini kakav je Špiro Guberina? Špiro je legenda od glumca. Zabavan, duhovit, pun života. Jedino što malo zaboravlja tekst… Ali, dovoljno je iskusan i snalažljiv, pa sam zapravo više mislila: 'što ako ja zaboravim tekst' (smijeh). Da se 'Virko' ponovo okupi, bi li se vratila kazališnim daskama? Bih sigurno, zato što mi je to baš lijepo. Sergio Mioč je dobar režiser i pisac, posebno pisac. Njegovi su mi tekstovi baš legli i volim te komedije gdje mogu sebi dati malo oduška jer sam i sama po prirodi vesela. Angažirala bih se. To mi je bio odličan ispušni ventil. NISAM OSJETILA ZLE JEZIKE Prije godinu dana na tvoje je dodano još jedno prezime - Kostanić. Kako prolazi ta prva godina drugog braka? Da, gospodin iz policije je moj suprug. Lijepo nam je. Našli smo se. Sad smo i ozbiljniji i zasad nam sve lijepo štima. Svaka čast! Pitam se samo, gdje je prije bio?!? (smijeh) Iako je udati se dvaput danas više-manje normalno, Šibenik je ostao mala sredina. Pa, jeste li se u međuvremenu susreli sa zlobnim jezicima? Nisam. Ne mogu reći da sam osjetila bilo što. Ne znam što mi rade iza leđa, kakve su priče. Ali, sad je to postalo normalno, tako da mislim da ljudi to sve manje komentiraju. Možda je aktualno onog trena kad se to dogodi, ali tri dana iza toga priča je gotova. Zapravo i nisam sigurna 'prakticiraju' li ljudi kod nas to, ali jeste vi bili na medenom mjesecu? Jesmo, bili smo na medenom mjesecu, odnosno na medenih deset dana na Kubi. Išli smo prošle godine u trećem mjesecu. Bilo je to predivnih deset dana. Malo je i cijeli tjednik da ispričam što je sve bilo. Jedna kultura potpuno drugačija od naše. Jedna, ajmo reći, siromašna kultura, ali ljudi su puni duha, energije, pjevaju, plešu, doslovno žive na ulici. Oldtimeri na cestama i sve ostalo što smo vidjeli jedna je velika fantazija. Ponovno bih se tamo vratila. Puno je zemalja koje nisam vidjela, ali kad bih imala novca, jer dosta je to skupo, ponovno bih otišla na Kubu. Kako je bilo vratiti se iz jednog takvog okružja natrag u svakodnevicu koja možda nije toliko energična? Teško. Najprije smo pocrnili, pa kad smo se vratili natrag, a bila je zima, svi su nas u čudu gledali. Mogu reći da sam se neugodno osjećala. Došla sam na posao i tako crna upala među 'normalne' ljude. Da ne govorim kako se teško bilo 'ušaltati' u novi, odnosno stari ritam. I dan danas govorimo kako dragim ljudima ni godinu dana nakon svega zapravo nismo ispričali sve što se tamo događalo. Kako je kocka pala na Kubu? Prvo smo mislili otputovati u Indoneziju jer je moj muž Ivica tamo imao prijatelja, ali onda su počeli ti potresi. Druga je solucija bila Kuba jer svi govore kako će Kuba jednom kad Fidel Castro umre, biti nešto sasvim drugačije i da su ovo zapravo zadnje godine da je Kuba takva kakva jeste. Rano si postala majka. Jesu li zbog majčinstva za tobom ostale kakve neispunjene želje, ambicije? Čak i nemam nekih želja. Sve moje, nazovimo ih, talente i glumačke, i pjevačke na neki način pomalo njegujem. Ništa agresivno. Nemam baš nekih ludih ambicija. Ispunjena sam. Stvarno! (smijeh) Što je to što te ispunjava? Mene ti ispunjava, osim toga da s mojom djecom sve bude u redu, društvo. Jako volim svoje prijatelje. Često se družimo. I s ekipom iz Malog vraga i s mojom privatnom ekipom. To me odmara od sveg stresa i posla. To me stvarno lijepo odmori. Volim plivati, roniti, to me čak i fascinira. Eto, ronjenje me podsjetilo na Kikija Curavića. On je otišao na reality 'Farmu'. Vidiš li se kao sudionica jedne takve emisije ili ipak ne? Ajme, ne bih sto posto. Ne bih mogla podnijeti da moram paziti, da ne mogu govori sve što mi pada na pamet. A onakvu sebe kakva sam kod kuće ne bih htjela podijeliti s javnosti. Nisam ni posebno dobra, ni posebno zločesta, ali ne bih htjela svoju intimu dati na uvid. Ne bih pristala na ništa slično jer kažem da mi i umjetno cvijeće ne uspjeva, ništa mi to ne ide od ruke. Nisam talentirana po tom pitanju. Znači, holitkultura ništa?! Ništa, ništa! I te životinje... Ne mogu je to. Ja sam dijete od betona. Ne znam što bih tamo radila. (SK) USPJELI SMO IZBJEĆI SISAČKE BIKERE Ima li koja zanimljiva anegdota s kazališnih putovanja? A joj! Ne znam sad. Evo, bilo je to zadnje ili predzadnje putovanje, ni sama više ne znam. Uglavnom, Sisak je bio zanimljiv. S jednom sam gospođom dogovarala smještaj, rečeno je kako svi imamo svoju sobu, a kad smo došli, vidjeli smo da je to zapravo smještaj namjenjen bikerima. To je bilo prestrašno. Zidovi neinkartani, pet njih u istoj sobi, a mene je, kako smo se i dogovorile, stavila u jednu sobu da budem sama, samo što sam na kraju ja sama dobila sto kvadrata prostora. U tom je prostoru, u tih sto kvadrata bio sam jedan krevet, a njih petero su stavili u deset kvadrata. Ali, najbolje je još bio uređen taj donjio dio gdje je bilo ping ponga, pikada, jacuzzi. To je bilo super uređeno. Jeste se stigli družiti s bikerima? Nismo! Bili smo sami, ali bilo je prestrašno. Neprestano smo se tomu smijali. Podijelite ovaj članak sa prijateljima na facebooku
 |
| Ažurirano Petak, 30 Travanj 2010 12:09 |
Molimo da se registrirate kako bi mogli komentirati članke.
