| U mojim pjesmama ima poruka, emocija i života! |
|
|
|
| Utorak, 09 Ožujak 2010 11:06 |
Kristijan Goja Dok šibenski je glazbenik, koji za sebe neće reći da je umjetnik iako je svoj dosadašnji životni vijek posvetio upravo glazbi, a svaku notu oko sebe potpisuje upravo svojim imenom. Rijetki su oni koji ne znaju tko je Dok i koji nisu čuli za Jacka. Dok iza sebe ima nemali broj godina glazbenog staža, nekoliko albuma i ne vidi problem u novim početcima. Uzme novi broj i krene dalje.U dogovoru ste spominjali planove koji imate, a koji bi se trebali realizirati za 20ak dana. O čemu se radi? Radi se o tome da ćemo na postojeći trio uključiti još jednog instrumentalista, koji će osnažiti ekipu. O tome se radi, zbog toga se nisam htio previše htio zalijetati s tim što će biti i kada će biti, prije nego nešto krene. Tko zapravo sačinjava postojeći trio? Znači, čine ga moj stari suradnik, već 18 godina, Vojo Marković i Mirko Rak na udaraljkama. Četvrti, pridruženi član je tko? Ne bih ga htio imenovati, ne bih još ništa sada najavljivao, ali je riječ o jednom glazbeniku s iskustvom i imenom u našim okvirima. Koliko sam upoznata s dosadašnjim radom, u zadnje vrijeme, da tako kažem, posvetili ste se DJ pultu. Da. I, zapravo od zadnjeg CD-a snimljenog 2005. godine, znači tih četiri – pet godina sam se bavio time. To je nešto čisto iz zanimacije ili je vezano za glazbu pa... Inače se u glazbi s ničim ne bavim tek tako, radi nekih razloga materijalne prirode ili da bi negdje 'izgubio' noć. Tako sam i to nastojao raditi. 'Ajmo reći da ti radim i zato što volim glazbu i zato što se u tome pronalazim, zato što u tome pronalazim neki novi smisao. Samo što je i to problem jer čim radite glazbu s nekim smislom, s nekom koncepcijom, čim ne radite čistu tezgu u bilo kojem vidu glazbe odmah ste usmjereni na određeni broj mjesta gdje to možete prezentirati. Na putu do ovamo pokušali smo definirati tvoj glazbeni izričaj i došli smo do šansonjera. Jel' to točno? Postoje nekakva baza gdje bi se to moglo reći da sam djelomično i to, ali mislim da to nije pravi odgovor. Mislim da je pravi odgovor, ja sam jednostavno pop glazbenik, tako bih to nazvao, koji ima autorske stvari. Od prvog dana, tako reći, radim autorske stvari, imam ih oko 60. Izdao sam tri – četiri CD-a. Prvo bih, znači, to definirao da sam jedan pop izvođač malo osobnije crte. A, to šansona, to je inače po meni jedan nategnuti pojam. Mada sam sudjelovao na Šibenskoj šansoni. Poznavatelji talijanske i francuske šansone po kojoj je to zapravo nazvano nemaju baš velikih poveznica s ovim što se kod nas naziva dalmatinska šansona. ŠLAGER GLAZBA Kako onda definiraš to što se ovdje naziva dalmatinska šansona? To bih nazvao moderna šlager glazba. Eto. Kakvo je tvoje iskustvo sa Festivalom dalmatinske šansone? Dobro je. Nema tu greške, ali držim da je taj festival ipak smotra izvođača starijih, koji su nekako pri kraju svoje karijere. Mislim da je manifestacija jednog takvog tipa. Ima jednu nostalgičnu crtu i po meni usmjereno je prema starijoj generaciji. Ne vidim da su mladi izvođači, mada ni sam nisam ni mlad, ni nov, no ne vidim da su mladi izvođači posebno od tog festivala napredovali, profitirali. Svake godine netko novi dobije priliku da pokaže nešto svoje, no taj festival nije producirao nijedno novo ime. Tako bih ja to rekao, mada mislim sve najbolje o tom festivalu. To je produkcijski, ali i prema komentarima nekih poznatih hrvatskih glazbenika, jedan od boljih festivala u Hrvatskoj. Što se u međuvremenu dogodilo s tvojom ambicijom? Ne znam. Gledam da sam na određeni način prevladao ambiciju i očekivanja i nagradu za nešto uloženo. U ovoj zrelijoj fazi najvažnije mi je naći motiv za rad, odnosno u glazbi pronaći neki viši smisao. Čovjek se jednostavno brzo potroši, izvođač se brzo potroši, ako ima očekivanja takve prirode. Upadne u jedno crnilo, a nema se zašto. Ono čime sam pobijedio sve nedaće jest to što su moje pjesme stare 15 i više godina... da su te pjesme, ti tekstovi aktualni i dan danas. To mi je prije nekoliko dana komentirao jedan stariji slušatelj. Sad kad spominjemo tekstove. Radi se o socijalno – angažiranoj tematici. Otkud poticaj za te teme? Propali sam student sociologije pa sam imao neke afinitete u tom smislu i valjda me kopa to što sam propali student (smijeh) pa sam kroz ovu jednu formu to nadoknadio. GLAZBENI PODUZETNIK Sad kad vam se pridruži i četvrti član. Kakvi su planovi za dalje, nešto ozbiljnije se planira ili? Teško mi je pričati o ozbiljnosti. To je ozbiljno do bola, ali stvarno u ovom vremenu u kojem živimo vrlo je teško definirati planove, ciljeve. Da kažem da će izaći novi CD, a to je danas teže snimiti nego prije pet godina. Da kažem da će opet biti neke turneje, ne možete ići ako niste prezentirali novi rad. Tako da mi je o tome vrlo teško pričati. Zasad mi je najvažnije to da ova kompozicija proradi, profunkcionira i da sam zadržao staru publiku, barem lokalnu i da je to jedna dobra baza. Zadržali su se stari suradnici, održala se stara publika. Hoće li biti kakvih novina u pogledu glazbenog izričaja? Hoće. Govorim upravo to. Rade se nove pjesme, ali ne mogu sad još uvijek definirati. Da tako velim, živiš glazbu, iza tebe je 'brdo' glazbenih aktivnosti i još je toliko toga ispred tebe. Čini li to tebe glazbenim umjetnikom? Nemam pojma. Glupo mi je tako o sebi pričati, ali u principu, najjednostavnije kazano, u svemu tomu ja sam jedan mali poduzetnik. Znači, inovator, imam mali pogon, moji su strojevi... Samo s predznakom – glazbeni. E, tako bi to nazvao! A, ne bih se sad puno razbacivao s tim. Inače se na to baš ne volim furati. Jer, ako je umjetnost ono što se može prodati, platiti, onda je to mjerilo za umjetnost, ako je umjetnost ono što će biti shvaćeno nakon 50 godina, onda je možda to mjerilo. Nek' drugi o tome govore, a dok ne dobijem mirovinsko i socijalno osiguranje kao umjetnik, neću se smatrati umjetnikom (smijeh). NOVI POČETAK, NOVI BROJ Moram pitati, koliko je bilo Dokova? To je, u biti, jedan štos. Bilo je četiri, pet, šest... nemam pojma. U principu, ti su brojevi označavali nove početke s novim članovima. I to je bio tek štos da se odvojim... Jer, kako to ide. A, nije to samo kod nas, već u svim manjim sredinama. Svatko tko se nije uspio prodati, ide jedna euforija jednu godinu ili dvije, dok ima zamaha, a onda život napravi svoje jer svi radimo neke druge poslove, svi smo 'amateri'. Tu prije ili kasnije, netko zbog viših razloga ispadne iz igre, a čim ispadne iz igre mijenja se cijela koncepcija. Čim stigne novi u ekipu, neminovno je da se tu nešto mijenja, i ja sam to označavao novim brojem (smijeh). Ako se ne varam, bilo je i nekoliko Jackova? Jackova je bilo dva, a sad je treći u nastajanju. Prvi je Jack bio parodija na lokalno – malograđansko, a napravljen je pred sam rat, negdje '91. godine kada je formirana i prva postava. Drugi Jack je bio 2000. ili čak 2001. godine, a bio je parodija na jednu vrstu ruralizacije grada, a treći, najnoviji je posvećen gubljenju identiteta, utopljavanja u europski kontekst. Znači, taj treći sad tuče po Europi. PUBLIKA KOJA SHVAĆA PARODIJU Moram priznati da dok te nisam osobno upoznala nikako nisam mogla dobiti dojam ozbiljnosti u radu, iskreno. I onda sam još 'nabasala' na web stranicu, umalo dobila napadaje zbog bljeskanja. I rekla sam da ću pitati koliko je ozbiljnog u toj glazbi. To je najveći paradoks u tome što je to toliko ozbiljno do bola da u jednom trenutku mora biti predstavljeno kao neozbiljno da ne bi puklo. Sve to zajedno nije bio projekt, nije bila mladenačka zanesenost niti poza. Iza toga je nešto ostalo. Ostalo je to ozbiljno, ima tu poruka, emocija, uloženog truda i života. No, živimo tu gdje živimo i možda je namjerno napravljen taj jedan odmak kroz parodiju. U jednom trenutku jedini je izlaz bio parodirati sve što radiš jer postaješ smiješan kad to predstavljaš ozbiljno. Nije ti palo na pamet da će to kod ljudi izazvati upravo to da i neće shvatiti ozbiljno? Uvijek računam na publiku koja će shvatiti tu poruku. Visoko cijenim svoju publiku. Smatram da je to publika koja će shvatiti parodiju. Ciljam na ljude koji koriste svoju glavu. (SK) |
| Ažurirano Petak, 19 Ožujak 2010 14:10 |