| Cijeli sam život noćario i volio društvo! |
|
|
|
| Petak, 05 Ožujak 2010 12:03 |
Ivanu Niniću, bivšem SDP-ovcu, danas službenom predsjedniku Ljevice Hrvatske, zavirili smo iza kulise i pokušali što danas čini njegovu svakodnevnicu. No, sve je izglednije kako je ovaj šibenski gospar u političkim vodama proveo dovoljno dugo da razvije profesionalnu deformaciju da se razgovor svede tek na dvije trake – nogomet i politiku. Svaki izlet u druge vode ostane tek (ne)uspjeli pokušaj.Upozorili su me da će ovaj razgovor biti sve samo ne dosadan, da volite društvo, da volite pričati... Čujte, ja sam jasan u politici, ne mijenjam svoje stavove. Ljude u strankama ne doživljavam kao neprijatelje, ni onda kada su oni mene tako doživljavali, mislim na rane devedesete godine, oni su za mene politički suparnici i protivnike. Jedini koje istinski ne volim to su oni koji su karijeru stvarali u bivšem sustavu, a koji su devedesetih, kad je postalo opasno napustili tu partiju kao da nikad ništa nije bilo. Izađete li kada izvan okvira politike? Imao sam četiri životna pravca. Bio sam profesionalni sportaš. Igrao sam nogomet. Kad sam prekinuo karijeru bio sam igrač koji je odigrao najviše utakmica za nogometni klub Šibenik, a bio sam i u Zagrebu. Znači, bio sam nogometaš i u radnoj knjižici imam dvanaest i pol godina profesionalnog radnog staža. Mogao sam mlad ići u mirovinu. I, konačno, bio sam rukovoditelj u policiji. Da, i osam godina proveo sam kao zastupnik u Saboru. Tako da sam nakon bavljenja sportom jer sam bio podoban, a Ninići su tada bili podobni, postao rukovoditelj policije, nakon toga sam bio direktor prolokalnog PTT-a. Neki vole reći da me nisu smijenili nego da sam dao ostavku, a ja bih rekao da su me htjeli smijeniti, ali im nisam dao gušta pa sam dao ostavku. Onda s nogometnih travnjaka odmah u političke vode. Iz sporta u politiku, je. Onda, u onom sistemu sam bio podoban. Imao sam lijepo prezime, ali dobro imao sam i pravni fakulteti i diplomirani sam kriminalist. NEUPITNA EGZISTENCIJA U vašem slučaju, 90 posto života otpada na politiku ili se varam? Ne! Cijeli sam život bio društven, komunikativan i bio me glas da sam malo krut. Međutim, u nekim svojim stavovima možda jesam boreći se uvijek za pravdu. Imao sam sreću da sam bio neovisan, mislim na financijsku neovisnost koja je jedina stvarna neovisnost. Kada je osoba financijski ovisna zbog radnog mjesta, nažalost, lome 'kičme' i ljude matletiraju. Imao sam sreću da sam bio sportaš, nisu to bili novci ni blizu kakvi su danas, ali se ipak radilo o značajnim svotama. Na glasu ste i kao zafrkant. Jeste li? Ma, nisam. Možda samo imam petlje kada se svi boje. Svakomu rečem u lice, a ljudi to ne vole. Opet, možda sam takav jer mi egzistencija nikad nije došla u pitanje pa sam se možda slobodnije ponašao. Postoje li teme o kojima volite 'razglabati', a da se ne dotiču politike? Postoje. Imam brata starijeg godinu i pol, isto je bio sportaš, nikad mi nismo zapalili cigaretu i to mi je mana. Do 35. godine gotovo da alkohol nisam kušao, a sad ga volim. Ali sam cijeli život noćario i volio društvo. Svi problemi koje nosim iz Dinama bili su jer sam do jutra ostajao vani, volio sam društvo, karte. Poznat sam po tome što sam društven i uvijek sam u društvu. Što se drugih stvari tiče, u politici mi nisu mogli naći zamjerke, pa su mi dok sam bio mlađi nabacivali afere, kojima bih se u ovim godinama i pohvalio da je barem trećina bila istina. (smijh) Kako se nosite sa svim tim naslovima, koji nisu nužno istiniti? To je politika. Službe uvijek rade. Puni ste raznoraznih priča vezanih za sport, politiku. 'Baratate' sa ciničnim, sarkastičnim, osvrtima na isto. Jeste ikad razmišljali o pisanju knjige na tu temu? U tim knjigama, postoje ljudi koji to bolje znaju, treba biti trećina istina, trećina malo laži, trećina malo izmišljenog da bi bilo zanimljivo. Imao sam jedan buran život, do tridesete sam bio sportaš, nakon toga rukovoditelj, tako da sam i bio u svim tim vodama. NEMA ŽALJENJA Želite reći da ste bili čovjek ispred svog vremena? Pa, može biti. Žalite što ste nogomet zamijenili politikom? Nije. U sportu je vijek trajanja kratak. Bio sam u upravi kluba jedno vrijeme, sad sam se skroz povukao iz sporta. Ne idem ni redovno na utakmice. A, politika je došla iz prkosa. Za kraj, moram primijetiti ne nosite sat. Hrvatski političari poznati su po 'teškim' satovima. Nemate sat ili...? Imam na ga mobitelu (smijeh) Znate što?! To su neki ukrasi, a ja ne nosim nikakve ukrase. Bio sam sportaš i u sportu se ispušete. Nikad se nisam ludirao, ni pio alkohol, niti kupovao, trošio na ništa osim na kupnju pristojnog automobila, Lagune. Kao sportaš nemaš se komu dokazivati da si važan. Moj je čača bio važan, no opet jednako smo se odgajali bravarov sin i ja. Jednako smo imali. Sad kad spominjete odgoj. Čega se najradije sjećate pri pomisli na djetinjstvo? Jednog zajedništva, toga kako među nama nije bilo zavisti jer nismo imali na što komu zavidjeti. Živjeli smo u Crnici u vili s tri stana, a jednom kupaonici. (sk) |
| Ažurirano Petak, 12 Ožujak 2010 13:12 |