Marko Ramljak, vrli šibenski violinist, 2004. godine objavio je svoj prvi, debitantski album. U međuvremenu je snimio i drugi, prošao kroz šibenski i afrički bend, no možda je ipak najpoznatiji po suradnji sa splitskim glazbenikom Gibonnijem. Trenutačno priprema svoj treći glazbeni izdanak, a kad je u Šibeniku iz čistog gušta, za srcu i dušu priskoči domicilnim kolegama glazbenicima.
Prvi glazbeni koraci učinjeni su u Šibeniku, domaćoj glazbenoj školi. Istina je da si izbačen iz muzičke?
Da, išao sam u glazbenu školu u Šibeniku. Odmah su mi dali violinu kao glavni instrument. Tamo negdje u drugom razredu srednje škole popustio sam u praćenju gradiva, valjda nisam bio dovoljno motiviran pa sam tu stao. Ali, nisu me izbacili.
Ipak ste se na kraju svoju karijeru izgradili na violini, mada ste se jedno vrijeme intenzivnije posvetili gitari.
Gitara je bila moja aspirin, vježbao sam je dan i noć iz čiste ljubavi. Stvarno sam obožavao taj instrument jer mi ga nitko nije dao u ruke, već sam ga sam uzeo. To mi je vjerojatno bilo dosta važno tih godina. Gitara mi je pokazala put da i violina može biti itekako cool instrument, iako su je tada smatrali ne tako cool instrumentom.

PRAVILA SE PIŠU DOK SE SVIRA

Kad smo kod gitari imate iskustva sviranja iste i u afričkom bendu. Kako je došlo do toga?
Pa, 1993. godine otišao sam u Južnu Afriku u posjet svojoj sestri Melbi i dok sam bio tamo iskoristio sam priliku da testiram sam sebe, odnosno da skočim u vatru. Prijavio sam se na audiciju za gitarista u bendu veoma poznatog pjevača Kreesana. Kad me je čuo odmah me primio u svoj bend. Bilo je to veliko iskustvo jer sam tada prvi put stao na pravi stage.
No, blizak si sa svirkama s lokalnih, šibenskih trgova. Pa si tako na jednom od njih, onom ispred caffe bara NO4 gostovao na 'Jazz Kužini'. Ako se ne varam svirao si s Black Coffee. Kakvi su dojmovi?
Black Coffee je bend s iskusnim i kvalitetnim glazbenicima, a ujedno smo i dobri prijatelji. S njima mi je uvijek bio poseban gušt svirati jer nema nikakvih pravila, već se pravila pišu dok se svira.
Lutajući virtualnim prostorima, na jednom od foruma naišla sam da Marka Ramljaka 'tituliraju' kao najboljeg violinista u Hrvatskoj. Složio bi se s tim? I bez skromnosti!
Ne postoji skromnost! Ako sam najbolji, onda super. Ali, što to uopće znači. Ja samo radim na tome da glazba koju stvaram uljepša živote ljudi. Najveće zadovoljstvo je kad te prepoznaju.
Jel' točno, ako velim, da u Jean – Luc Pontyju pronalaziš uzor?
Jean – Luc Ponty jedan je od onih koji imaju važnu ulogu u mom glazbenom razvitku. Kao što je Picasso u slikarstvu utjecao na mnoge tako je i Ponty na mene. Dobro je znati što se događa oko tebe da bi stekao svoje mišljenje.

BITNA JE DOBRA ENERGIJA

Primjetni su utjecaji irske glazbe u tvojim radovima. Što to krije irska melodija da je tako neodoljiva povećem broju hrvatskih glazbenika?
Ne bih rekao Irska, nego taj senzibilitet. Bio sam u Irskoj i veoma smo slični po temperamentu pa tako to onda zvuči. Koji put mi se sviđa taj pristup na instrumentu, ako to pjesma traži.
Uz to, teško je spominjati tvoje ime, irsku glazbu i ne dovesti je pod zajednički nazivnik – Secret Life. Ako nije tajna, zbog čega je Secret Life stao svirati?
Nema tajne, jednostavno je došlo vrijeme da se raziđemo. Ali, ako postoji šansa da se nekako ponovno nađemo bilo bi mi jako drago.
Nagađa se o budućoj suradnji s Kristijanom Gojom. Je li to točno ili se ipak radi o čistim 'nabadanjima'?
Mi smo veoma dobri prijatelji već 20 godina i uvijek mi je bilo drago biti dio njegovih projekata. Goja je odličan kantautor, koji ima onu dubinu bez koje ništa ne bi imalo smisla. Znam da i dalje piše i da nije stao. Veselio bi me njegov poziv.
I kad smo kod suradnji, često znaš, gotovo spontano sa šibenskim bendovima tipa Ti ritu piri pip. Radi se o čistom užitku, pristup glazbi za srce i dušu ili ipak postoji dublja pozadina svega?
Ne postoji dublji razlog od ovog kojeg si već navela u samom pitanju. Bitna je dobra energija, a taj je bend stvarno ima. To se ne da naučiti. To se dogodi.
Također, glupo je razgovarati s tobom, a ne pitati za Gibonnija i rad s njim. U kojoj si sad fazi s Gibonnijem?
Faza snimanja za novi album je gotova. Još uvijek se dobro slažemo. Užitak je svirati u njegovom bendu.
Kako komentiraš novog šibenskog pulena pod patronom Gibonnija – Sanju Vrančić?
Sanja je vrlo dobar instrumentalist i to kako svira mandolinu stvarno me fasciniralo. Mislim da će ona sigurno daleko dogurati jer ima veoma pozitivnu energiju. Drago mi je da je postala dio Gibinog benda.
Čime se trenutačno baviš, zaokupljaš?
Brinem se oko svoje kćeri koja sada ima 14 mjeseci i kao sva djeca veoma je živahna. Uz to kad god nađem slobodnog vremena spremam treći album.
Za kraj, znatiželje radi, otkud nadimak Čvarga?
Nemam pojma.

Podijelite ovaj članak sa prijateljima na facebooku