Titula vjerojatno najsvestranijeg Šibenčanina na području glazbe bez sumnje pripada Aljoši Draganiću-Vrančiću. U tom se čovjeku krije vlasnik glazbenog studija, direktor festivala, aranžer i član Dupina, pratećeg benda Olivera Dragojevića s kojim surađuju već 15. godina.
Prvo što mi pada na pamet pitati je jeste razmišljali o novom bend aidu obzirom na trenutačni raspad sistema u gradu, od politike do glazbe?
Iskreno, nisam baš nešto razmišljao o tome jer, u biti, situacija u gradu samo je odraz situacije u cijeloj državi. Ne znam što bi se tu dalo spasiti, da glazba sadrži kao neku poruku. Mislim da naše poruke oni koji su na vlasti malo slušaju, a oni znaju što narod misli i osjeća, pa smatram kako nema smisla dodatno ih podsjećati.
U kakvom je sjećanju ostao prvi bend aid s početka devedesetih?
Ma, to je jedno drugo vrijeme, drugi 'filing'. Danas kad se sjetim meni je to jedno odlično iskustvo. Ujedno sam i autor pjesme 'Krešimirov grade' tako da to gledam kroz drugačiju prizmu.

TEŠKO BEZ SPONZORA

U kojoj je fazi Festival Adria. Ove godine se očekuje njegovo četvrto izdanje, no hoće li i on pasti pod 'čari' recesije? Da nije rano još sve spominjati?!
Nije rano. U biti, za neke velike projekte kao što su festivali treba najkasnije pola godine prije festivala djelovati. Znači da je sada već pet do dvanaest. Počeo sam s organizacijskim aktivnostima. Naravno da će se održati i ove godine, vjerujem bit će teško jer svima je recesija pa tako i sponzorima. Nadam se da ćemo ove godine to uspješno ostvariti kao i prošle godine.
Imate već nekog od izvođača u planu?
Trenutačno smo u fazi pregovora s nekoliko izvođača. Među njima mogu istaknuti Petra Grašu s njegovim bendom, zatim Cubismo. Sad ćemo vidjeti.
Lokacija održavanja ostaje ista vjerujem, ispred Vijećnice?
Vjerujem da će Festival ostati na istoj lokaciji. No, to ne ovisi samo o nama, već i o Gradu Šibeniku.
Spomenuli ste Grašu i njegov bend, no što je s 'Dupinima' i Oliverom Dragojevićem? Kako to stoji?
To stoji čvrsto kao i uvijek. Na čvrstim temeljima. Grupa Dupini u kojoj sam od 1993. godine, s Oliverom intenzivno surađuje od 1995. godine do danas. Već smo petnaest godina nerazdvojna simbioza.
Da vam nije dobro s njim vjerojatno se ne bi toliko zadržali!? Kako je raditi s Oliverom?
Sve što je dobro ne valja mijenjati, tako i u ovoj situaciji. S Oliverom je raditi najbolje na svijetu. Već smo petnaest godina zajedno i prešli smo onu granicu bend kao zaposlenik i pjevač kao, recimo, šef. Toliko dugo smo skupa da smo postali prijatelji, zajedno slavimo rođendane. Mogu samo najbolje reći o njemu kao šefu i prijatelju. Nikad nije gradio zid u odnosu šef-zaposlenik.
Pratite Olivera po koncertima, a u studijima?
Ne, do sada bend nije aktivno sudjelovao ni na jednom snimanju albuma, ali smo mi kao bend 'Dupini' snimili CD „Tragom Olivera“ u kojem je i on sudjelovao. U nekim je pjesmama snimao klavir. Bilo je to, ni sam ne znam točno, 2002. godine, mislim. Naš solo album, album 'Delfina' bez Olivera izašao je 1996. ili 1998. godine, nisam siguran. Zvao se 'Ljubav je…'
Malo ste 'Delfini', malo 'Dupini'. Što je točno?
Delfini su oduvijek bili Delfini. Međutim, osnivač Delfina je mojim dolaskom otišao iz benda. Idućih nekoliko godina nastupali smo pod tim imenom, no u međuvremenu on je zaštitio to ime i prijetio tužbom, ako ne promijenimo ime. Kako su dupini, delfini jedno te isto, odlučili smo se za 'Dupine'. Smisao je ostala ista, zvučnost isto.
GLAZBA TO SAM JA
Jeste razmišljali o vlastitim projektima, albumima?
Postojala su razmišljanja o tome, ali još to nismo počeli sprovoditi u djelo. Problem je što je i globalno tržište (i glazba općenito) malo palo. Konkretno mislim da je u Hrvatskoj problem najezda 'cajki'. Današnju mladež više privlači odlazak na cajku, u birc, nego odlazak na koncert neke urbane glazbe. Ako taj problem uzmemo u obzir, onda mi izvođači i autori glazbe ne vidimo komu uputiti našu glazbu. Pitanje je čemu sve to. Zbog toga nismo ništa krenuli provoditi u djelo, još razmišljamo što ćemo.
Imate niz bendova iza sebe, surađujete s Oliverom, imate studijo, aranžer ste, direktor glazbenog festivala… Što niste?
Još mi nije poznato nešto čega se nisam dohvatio. Uglavnom, sve što ima veze s glazbom tu sam na svom terenu. Glazba je dio mog života.
Kada je zaiskrila ljubav prema glazbi?
Kad se čovjek rodi. Roditelji to odmah primijete. Kod mene je to bilo evidentno od samih početaka, tako su me roditelji odmah uputili u te vode putem glazbene škole. Sve je nekako išlo prirodnim tijekom do današnjeg dana.
I ne žalite što ste ostali na tom putu?
Pa, čujete, nije. Ali opet, postavlja se pitanje da sam izabrao nešto drugo možda bi bio još uspješniji. Ali, ne znam. Zadovoljan sam svojim glazbenim životom. Drago mi je ako moje djelovanje može promijeniti, zadržavajući se samo na Šibeniku, kulturološki gledano stvari na bolje. (sk)

SVATKO GURA SVOJE

U Splitu je krenuo Festival autorskih bendova „ST-ART“. Mislite da ima mjesta za sličnu manifestaciju i u Šibeniku?
Zašto ne!? Svaku inicijativu da se nešto kulturološki promijeni na bolje pozdravljam objeručke. No, iz iskustva drugih ljudi govorim da, ako će ljudi iz Šibenika ići na takve stvari, tada obično prođu nezapaženo. Jer, ako je to na nivou regije, i ako se održava u recimo… u ovom slučaju u Splitu onda je normalno da će Splićani gurati svoje. To je tako. Zato mislim da bi bilo dobro kad bi se nešto slično organiziralo u Šibeniku. Ali, kažem, teško je. Mi smo mala sredina, teško je pokriti financijsku konstrukciju. To su prvotno bile i moje ideje, prije Adrie kakve imamo danas. Prvo sam razmišljao u tom smjeru, ali teško je to pokriti bez sponzora kojima to nije zanimljivo ako nema imena.

MLADIMA FALI UTAKMICA U NOGAMA

Pozdravljam ovo što Bunari rade s jam sessionom. Bio sam i moram reći da sam primijetio kako se mladi trude, ali upravo zbog toga što nemaju gdje pokazati svoja sviračka umijeća. Na jam sessionu vidi se nedostatak iskustva i glazbene zrelosti. U jam sesionu postoji pravilo da kad jedan solira ostali se stišaju, a to nisam primijetio kod njih. Idu na to tko će više, jače, a to nije dobar pristup. Nedostaje im žive svirke da sazriju. Treba im više utakmica u nogama da bi shvatili što je glazba. Oni to iz srca rade, ja to vidim, ali ipak postoje neke odrednice koje se daju glazbeniku da dopuste kolegi da izađe u prvi plan.
Planirate sami zasvirati na jam sessionu?
Ne znam. Možda, nije isključeno. Ako se to dogodi, bit će to u posebnim okolnostima.

Podijelite ovaj članak sa prijateljima na facebooku