Ivan Livić jedan je od rijetkih Šibenčana mlade generacije, koji nije izašao van zidina rodnoga grada. Tu je,  uhvatio se u koštac s nastalom situacijom i na obostrano zadovoljstvo koristi potencijale koji se nude – ne gubi nadu. Živi u svom svijetu, svoj dio svemira drži podalje od očiju javnosti, a njihova vrata otvara samo pojedincima.

Revitalizacija "Bunara" ne ostavlja mnogo slobodnog vremena, isto tako zahtjeva i financijska ulaganja. Nije to jednostavan posao,  pa otkuda volja i želja za hvatanjem u koštac s tim?
Najviše je to izazov, jer je „projekt“ Bunari vrlo specifičan, on je kulturno naslijeđe, njegova je lokacija u sredini punoj potencijala - sredina u kojoj „sad“ gradim život.
Čovjek može bez cilja šetati gradom i gubiti svaku nadu da će ti sutra biti bolje, može se uputiti se s ruksakom u novi svijet ili napraviti nešto u čemu vjeruješ da si dobar pa makar to bilo i krivo. Ja sam odabrao posljednje.
Misliš da je to, što se veli, velik' zalogaj?
Postavljanje osobnih granica u životu definira me i daje odgovor na dio moje osobnosti. Osobne granice čine razliku, one nisu samo fizičke prirode već i emocionalne te duhovne.

GRADSKI BAŠTINIK

Sad je već nekoliko radnih mjeseci iza Bunara i mislim da nije rano govoriti kako ih prati određen dobar glas. Koji su daljnji planovi?
Logično je da nastavimo s ovakvim radom uz nova i neka već iskušana glazbena gostovanja, atraktivne izložbe, stand-up komediju. Već sada možemo najaviti gostovanje glazbenika poput LA Jones, Enrico Crivellaro & Raphael Wressnig organ trio, Jelena Radan, Meritas, Lite Motive, Bana, In-the-go, Mike Sponza, Killing Jazz Hardcore Baby, Gretta, Dinko Stipanićev Gipsy Swing Quartet i drugih s kojima smo još u dogovorima. Nedavno smo otkrili kako radimo na promicanju glazbene kulture i kroz Jam session-e u Bunarima svaki drugi četvrtak, tako radimo na međugradskim odnosima i poticanju mladih da se ozbiljnije prihvate svojih glazbenih kvaliteta. U tim nastojanjima želimo da Bunari postanu šibenski klub HGU-a zbog samih glazbenika i nadamo se uspješnoj realizaciji nedavno započetih razgovora s podružnicom HGU-a u Šibeniku.
Kako ne bi zaboravili i najveću kulturnu vrijednost „Bunara“ koji su 2004. dobili Plavi cvijet za originalnost u prezentaciji kulturne baštine RH, stalni izložbeni postav kao „surogat“ muzeju dobiva ponešto osvježeno lice i s obzirom da uskoro završavamo prilagodbu u prostoru, izložba bi trebala dobiti značaj kakvog priželjkujemo. Bunari su baština iz 15. stoljeća koja u ponudi ima jedinstven sadržaj kojeg uvijek iznova treba njegovati i otkrivati njegove tajne.
Jedan si od malobrojnih mladih poduzetnika koji su dali priliku gradu, koji ne kuka, već djeluje. Što te tjera da ustraješ u svojim naumima?
Kalendar događanja, novi ljudi, nova poznanstva i nove mogućnosti.
U čemu i/ili komu pronalaziš najveću podršku kad su Bunari i posao oko njih u pitanju?
Iznenadili bi se koliko nas pozitivnih osoba okružuje i pruža podršku. Svi oni - prijatelji, obitelji - misle dobro, rade dobro i nadaju se dobrom.

MOJ SVEMIR I JA

Bendovi koji su do sada gostovali više-manje su sličnog glazbenoga izričaja. Sve su to varijacije na temu jazza, bluesa i slično. To je ujedno i glazba koju privatno slušaš ili...?
U glazbi pronalazim vlastite aspiracije i nemam određeni glazbeni stil koji me uistinu u potpunosti zaokuplja. Nešto što je po meni posebno, nerijetko treba biti nabijeno dobrom ili specifičnom energijom glazbenika bilo da je to lagani jazz, blues, funk, rock, indie ili electro s domaćeg ili stranog tržišta.
Zapravo, što te najbolje opušta kad ti je dosta svega, ono kad "prikipi" što te smiruje? Koji bi bio tvoj ispušni ventil?
Moj mali dio svemira I. dio....
Novootvoreni mulitplex grad izdiže iznad ostalih "selendri" kako cinici nazivaju Šibenik. Jesi ga posjetio?
Nije Šibenik selendra, kako se voli kazati. On je manja sredina s velikim potencijalima za razvoj, jedna od tih je i novootvoreni multiplex. Da, posjetio sam jednu od dvorana, pogledao film. Dojmovi su ok. Zapravo, nadasve jako dobri obzirom da u Šibeniku postoji kino – mulitplex.
Vjerojatno pojedinim Šibenčanima ostvaruješ želje što se glazbe tiče. No, koja bi bila tvoja još uvijek ne ostvarena želja, ne nužno vezano za glazbu, općenito?
Moj mali dio svemira II. dio...
Što je to s tim „moj mali dio svemira“ ?!
To je samo moj svemir...mojih je želja mnogo, a opuštaju me samo moje stvari. Maknimo se od standardnih manira odgovora i prihvatimo ponekad nečije razmišljanje. Zar ne?
Najljepše što je netko učinio za tebe bilo bi....
Darovao život.
Što bi rekao koja je tvoja najveća vrlina, a što mana?
Prava vrlina, kako je već netko rekao, je realnost, a moj karakter je vrlo složen. Da li je to moja vrlina nisam siguran. Vrlina - upornost koja u nekim situacijama preraste u tvrdoglavost pa se tako percipira i valjda, postane mana. Radije da ovo pitanje ostavimo nekom drugom na procjenu. (sk)

Podijelite ovaj članak sa prijateljima na facebooku