| Nakon rodnog grada, Šibenik mi je najviše ponudio! |
|
|
|
| Ponedjeljak, 01 Veljača 2010 11:04 |
Tadija Bajić, široj masi poznatiji kao Tedi Spalato, cijenjeni je splitski kantautor, koji za Šibenik kaže da mu je nakon rodnog grada dao najviše u životu. Zašto za sebe kaže da je u blagoj demenciji, kakve inovacije trenutno priprema publici te koja mu je to životna vrata otvorio Šibenik, autor specifičnih dalmatinskih šansoni intimnih tekstova ispričao nam je nedugo nakon gostovanja na humanitarnom koncertu u Šibenskom kazalištu.Nedavno ste sudjelovali na humanitarnom koncertu u Šibenskom kazalištu. Poznavali ste pokojnog Slobodana Krnića? Da, iako sam u blagoj demenciji, još uvijek ne zaboravljam toliko važne stvari. Koncert u sjećanje na Slobodana, s kojim sam osobno surađivao kad su me zvali na gostovanja on i njegovi kolege iz bivše klape lanterna, bila mi je prekrasna prigoda za druženje te pomoć Odjelu za dijalizu šibenske bolnice. Povezani ste sa Šibenikom na mnogo načina, koliko čujem. Uvijek se volim vraćati u Šibenik. Uvijek mi je radost doći, imam jako, jako puno toga što me veže za njega. Šibenik mi je, nakon rodnog grada, ponudio najviše u mojoj glazbenoj karijeri. Recimo, festival šansona, koji je zaživio u jedan od najrespektabilnijih festivala u Hrvatskoj, je iznjedrio nekoliko mojih uspješnih skladbi, a šibenska publika prva ih je prepoznala. Šibenik zaslužuje da bude na poziciji, da jednostavno počne živiti, razvijati se, da ljudima blistaju osmjesi na licima. Šibenik je grad velike kulture i tradicije, i jednostavno mi je najgora ta pomisao da je na neki način postao slijepo crijevo Hrvatske. I vi ste toga svjesni? Da, i uistinu mu treba pomoći u svim segmentima i na svim razinama. S druge strane, svi glazbenici, moji dragi prijatelji, trude se pokretati neke stvari u gradu i ja ću se uvijek odazvati na njihove pozive. Čime ste trenutno zaokupljeni? Napravili smo upravo spot za obradu jedne Rodićeve pjesme, a sad je u pripremi snimanje još jednog spota s novog albuma 'Kadenca'. Također je u pripremi i jedna interesantna suradnja s gudačkim kvartetom klape Šufiti. To će biti jedan vrlo zanimljiv spoj a capella pjevanja, klasične gitare, mog vokala i gudačkog kvarteta. Zvuči inovativno. Radi se o turneji ili albumu? Pokušat ćemo obići hrvatske teatre, teatrine i manje scene. To me izuzetno raduje. Osim toga, čeka me i nekoliko samostalnih nastupa po Hrvatskoj i Sloveniji, a krajem drugog mjeseca petnaestak dana gostovat ću i u Americi. Eto, to su mi planovi za, recimo, sljedeća dva mjeseca. A ljeti? Planirate odmor ili ćete i tad raditi? Nisam ja tip koji može odvojiti posao od slobodnog vremena. Nisam baš svaki dan zauzet, ali imam neki kontinuitet. Kad ste autor, a eto, meni se to tako posložilo u životu, stvaranje treba njegovati, kad se sve skupa zbroji i oduzme treba poprilično vremena. Međutim, to je nešto što najbolje znam pa onda to i njegujem... Bolji sam u tome nego u kuhanju (smijeh)... Svakako, ne mogu si priuštiti nekoliko mjeseci bez stvaralaštva. Na početku ste spomenuli da ste u 'blagoj demenciji'. Kako onda provodite slobodno vrijeme pod 'stare dane'? Uz dobar stih, uvijek. Ili dobru knjigu. Slobodnog vremena nemam na pretek ali se uvijek može kvalitetno osmisliti. Imam nekolicinu dragih ljudi, mojih dobrih prijatelja, s kojima se družim. Uglavnom se penjemo na Mosor i onda smo u planinskom okruženju svi bolje raspoloženi nego u gradu. Imam i psa, engleskog settera koji se zove Huri, pa se s njim često istrčim. Uglavnom se družim s dragim ljudima ili uz dobru literaturu, a, naravno, tu je uvijek i dobra glazba. Što slušate najčešće? U posljednje vrijeme, koliko sam uspio prikupiti njihovih materijala, dosta slušam grupu Coldplay, njih volim. Vrlo mi je interesantna i Duffy, jedan veoma bizaran vokal. Slušam i neke stvari koje su ostale u 60-im i 70–im godinama pa ih nekako vraćam natrag, poput Simona i Gurfunkela, slušam dosta i jazz, klasičnu glazbu, ima dosta toga što volim slušati.. Slušate li koga od domaćih glazbenika? Ima jako puno kvalitetnih domaćih glazbenika koji možda nisu nužno najeksponiraniji, ali ima izuzetno dobrih. Teško mi je nekoga izdvojiti, jer ja pripadam generaciji koja njeguje ipak neki stariji stil. Ali, ima tu jako dobrih ostvarenja. Naravno, nikad toliko dovoljno da ih ne bi trebalo biti i više. Kako komentirate stanje na hrvatskoj estradi općenito? Tržište je jednostavno monopolizirano pa s svodi na 10 ili 20 izvođača, a mladima treba dati prostora. I na festivalima i na svim događanjima, da pokažu što znaju. Bilo da je riječ o alternativi, vokalima, zabavnoj sceni... treba im dati mogućnost kao što se i nama davala, moramo više misliti na njih. Mi stariji moramo im dati priliku za suradnju, mogućnost sudjelovanja, da nam ne bi i oni pobjegli van... Ne mislim tu samo na glazbu, nego na sve oblike stvaralaštva. Mladi danas puno bolje percipiraju nego naša starija generacija, ima tu puno stvari koje mi više jednostavno ne vidimo. (ir) |
| Ažurirano Petak, 12 Veljača 2010 14:43 |