Jedan od pokretača elektronske scene u Šibeniku ali i šire, jedan od najzaslužnijih producenata iz ovog dijela Hrvatske čija su izdanja rado slušana diljem globalnog sela – Edy C. za Šibenski novi tjednik progovorio je o današnjoj situaciji u elektronskoj glazbi u Hrvatskoj u odnosu na zlatne devedesete, a razgovarali smo i o novogodišnjem partyju u zadarskom Višnjiku, gdje je Edy nastupio s vjerojatno najpoznatijim svjetskim DJ-em, Davidom Moralesom.
Jesi li zadovoljan novogodišnjim partyjem u Zadru, kako je prošlo?
Prezadovoljan sam, stvarno. Iako, ova recesija se isto kao i na ostali dio života reflektira i na zabavu. Tako da je bilo nešto manje ljudi od očekivanog, oko 1,5 tisuću ljudi, ali je zabava bila odlična.
Usred nastupa upala je policija i pirotehničari, a sve zbog lažne dojave o bombi. Bilo je i širenja lažnih informacija po internetu, napuhavanja cijena... Kako komentiraš takva podmetanja?
Da, to je najžalosnije u cijeloj priči, previše je toga negativnog. Ne znam je li to samo kod nas tako.. Te lažne dojave, očito se netko trudio upropastiti večer, da ne uspije. Ja to ne razumijem, umjesto da su ljudi sretni što se nešto događa….
Vratimo se na suradnju s Perom. Vi ste svojevrsni začetnici tech-house scene na našem području. Kako je sve krenulo?
Da, Pero je jedan od pokretača svega toga. Sve je krenulo devedesetih godina. Pero je krajem osamdesetih živio i radio u Njemačkoj, tamo je krenuo u te vode pa je poslije nastavio ovdje, i pola svijeta doveo sa sobom… On je jedan od najzaslužnijih ljudi za razvoj elektronske scene u Dalmaciji i šire. Ja sam se uključio dosta kasnije, točnije 2003. i nastavio njegovim stopama i trudio se održati to na nasem području koliko je moguće...
Stariji partijaneri često znaju reći da su to bile zlatne godine?
Da, devedesete, pa do vrhunca 2000. godine bilo je zlatno doba techno scene. Ali nije ni sad loše, dobro je. Imamo onaj standardni problem, u gradu nemamo normalan disco club. Ovako se to svodi na svirke u kafićima, a to nije adekvatan prostor. U našem gradu, žalosno je, manje cijene naš rad nego vani.
U svom je selu najteže biti hadžija..
Da, ja sam, recimo, svirao u Njemačkoj, Mađarskoj, Sloveniji, Austriji, na Exit festivalu… U 11 sati rasproda se 1.500 karata, to sve govori o tome kako vani više cijene moj rad.
Koja ja glavna razlika, zašto je drugačija situacija na Zapadu?
Evo vam primjer najbliže zemlje, Slovenije. Umek i Valentino Kanzyani su njihovi najveći proizvodi nakon Gorenja. Oni su tamo dio kulture, njihova glazba je dio slovenske kulture. Imaju podršku od svih. U Ljubljani Umek jednom godišnje održava besplatan nastup na koji dođe i do 40 tisuća ljudi, a gradonačelnik mu dodatno produži dozvoljeno vrijeme s 23 na jedan sat iza ponoći. Kod nas nema bas sluha za to… Ali opet, prolazimo, možemo preživjeti.

PREDRASUDE ILI ISTINA

Kako komentiraš povezivanje techno partyja s drogom?
Ma daj, to je glupost. Tako možemo svaku glazbu vezati uz to, i narodnu… Glupo je to vezati, da bi se čovjek drogirao njemu ne treba techno glazba.
Dosta ljudi ne voli elektronsku glazbu, tvrdeći da to uopće nije glazba, jer ju ne proizvode stvarni instrumenti već kompjuterski?
O ukusima se ne raspravlja, ali ludost je reći da to ne proizvode instrumenti. Naravno da ju proizvode instrumenti, samo su drugačije posloženi. U techno glazbi vi tako imate i analognih instrumenata i klavira… Evo, i najveći hit Davida Moralesa ‘Needin' you’ odsviran je na klaviru. Ma, svi imamo neke predrasude u glazbi, pa tko što voli nek izvoli.
Je li Morales iskomercijaliziran?
Pa, svaka čast njemu i njegovoj produkciji, ali mislim da definitivno ima puno boljih ljudi koji ne ubiru niti pet posto od onog sto on ubire. Evo, po meni, u Zadru je bolje odsvirao naš Stipe, DJ S-Type nego on, razočarao me. On je plod marketinga, a brojni umjetnici ne mogu si priuštiti da uspiju kao on. Ali opet, svatko ima svoj ukus.
Kako bi ti definirao svoj stil glazbe?
Sviram sve od tech-housea do techna. Ali, granica između techna i housea nikad nije bila manja.
Što se promijenilo?
Kad govorimo o 2000. godini, tada se puštao dosta brzi, agresivniji techno, sada toga vise nema. Po meni, sad se sluša i pušta mnogo bolja glazba, najbolja i najkvalitetnija ikada. Tada se techno puštao na 140 BPM-a, a sada na 128. Prije je techno bio mnogo agresivniji, danas je puno mekši, ima dosta živih instrumenata, vokala…
Ti imaš i svoj label. Reci mi malo o tome.
Dakle label se zove Decoded Records, a unutar njega su Decoded Records i Decoded Mini Records. Decoded Records je produkcija malo tvrđeg zvuka, a Mini je za house i tech-house. Ja sam vlasnik i jedan od pokretača, a label postoji od 2006. godine. Ima nas tu par koji smo aktivni u produkciji. Mladi Jere Radačić, umjetnički DJ Mental, strasno je talentiran… Inače je glazbenik, svira trubu, i stvarno je velik potencijal. On će biti jedan od label menagera. Tu je i glavni producent Aztec, Tomislav Protega. On i ja smo zajedno sa Tom D Vox-om, Tomislavom Rupicem napravili Incognito Project, to je bio naš prvi projekt. Moja djevojka Diana Matić bavi se dizajnom, ona priprema covere za Label i sve vezano za graficki dizajn. Tu je još jedan mladi momak, Tomislav Penđer, te moji izvršni producenti DJ Scheva (Ivan Skevin), Zorro (Zoran Radin), Juri Paik (Jurica Vuljan) i Juggler (Mirko Poljak) koji se bavi internet promocijom. Dosad je Decoded Records imao dosta uspješnih izdanja, čak je i Carl Cox uzeo jedno naše izdanje i stavio ga na svoj mixani CD za Ministry Of Sound.Čime se trenutno bavite u labelu?
Trenutno radimo na pokretanju studija u Ražinama koji će se također zvati Decoded Records. Studio bi trebao biti gotov do ljeta, a imamo u planu i neke ozbiljne projekte, ali, nećemo unaprijed o tome. (ir)

Podijelite ovaj članak sa prijateljima na facebooku