| Tražimo da nam se u vlasništvo vrati Šibensko kazalište |
 |
 |
 |
| Petak, 06 Kolovoz 2010 09:20 |
 Ante Šare potomak je obitelji koja je prije II. Svjetskog rata bila vlasnik gotovo većine objekata u Šibeniku. Međutim, dolaskom komunističkog režima oduzeta im je sva imovina zbog čega obitelj Šare još uvijek vuče repove po hrvatskim i svjetskim sudovima. Sa Šarom smo razgovarali o zgradi Šibenskog kazališta, zaštićenim najmoprimcima, ali i tome kako je njegova obitelj stekla impresivnu imovinu.Koliko je ukupno imovine vašoj obitelji oduzeto tijekom komunističkog režima, a koliko ste je uspijeli vratiti? Mojoj obitelji je na osnovu presude Suda za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj za okruge Šibenik i Zadar od 9. svibnja 1945., a na koju se nije mogla uložiti žalba, konfiscirana cjelokupna imovina, kako nepokretna tako i pokretna. Temeljem Zakona za naknadu imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine vraćen nam je određeni dio stambeno poslovnih zgrada smještenih u središtu starog dijela Šibenika i na starom pazaru, dok je veći dio zahtjeva za povrat još uvijek u postupku. Koliko još imovine potražujete od države? Teško je iskazati novčanim pokazateljima ili postotnim pokazateljima koliki dio imovine je još u postupku povrata, ali zadovoljiti ću vašu znatiželju ako kažem da se radi o poljoprivrednom i građevinskom zemljištu i skoro svim nekretninama u kojima su se nekada nalazili naši industrijski pogoni, pa smo tako za povrat jednog dijela naše imovine morali pribjeći i sudskim postupcima, a u tome ćemo ići do kraja odnosno do međunarodnog suda u Strasbourgu. Možete li navesti neke od poznatih objekata koje su u Šibeniku u vlasništvu vaše obitelji. Navodno je čak riječ o spomenicima kulture? Cijeli grad Šibenik je spomenik kulture par excelance, pa je tako svaka zgrada u njemu posebni biser starog graditeljskog umijeća na ponos našeg hrvatskog naroda. Mi imamo čast da smo vlasnici nekoliko zgrada koje imaju povijesno kulturnu vrijednost, a čija starost prelazi tristotinjak godina, kao što je palača Vrančić u kojoj se danas nalazi sjedište šibenskog pjevačkog društva 'Kolo', ili zgrada u Vodičkoj ulici u kojoj se danas nalazi dućan Magme. Sve te zgrade su u pravom smislu riječi do kraja devastirane i zahtijevaju velika ulaganja, jer je pedesetogodišnji nemar revolucionarnih vladajućih struktura ostavio na njima svoj trag. Na starom pazaru se nalaze dvije zgrade koje je izgradila moja obitelj u prvoj polovini prošlog stoljeća prema nacrtima poznatog arhitekta Silvija Sponze, a to su Miminac 1 gdje je danas 'Kerum' i stambena zgrada izgrađena u stilu neorenesanse u ulici Kralja Zvonimira. Te dvije zgrade su ušle i u stručnu literaturu, a prema zamisli mojeg djeda bile su početak izgradnje i restauracije istočne strane današnje ulice Kralja Zvonimira, koja je nekada bila Šupukova ulica. Zatražili ste i da se u ruke vaše obitelji vrati vlasništvo nad zgradom Šibenskog kazališta te ste kazali da ćete ga vratiti Gradu Šibeniku kada ono ponovno postane vaše vlasništvo? Mi još uvijek stojimo na stajalištu da se šibenski teatar mora vratiti nama kao vlasnicima više od 75% dionica. Moj djed Stipe Šare je kupovao dionicu po dionicu kazališta od talijanskih vlasnika kako bi ga stavio u funkciju i omogućio da se u Šibeniku s dasaka koje život znače progovori hrvatskim jezikom. Zgrada kazališta se ne može procijeniti s nikakvom novčanom vrijednosti, pa je besmisleno govoriti o nekakvoj naknadi. Mi tražimo da se nama kao pravim vlasnicima kazalište vrati u vlasništvo, jer ga je moja obitelj stekla kupnjom o kojoj imam i danas sve kupoprodajne ugovore. Kada nam se kazalište vrati mi ćemo ga onda pokloniti građanima Šibenika. Dakle, naša namjera je pokloniti teatar Mazzoleni, a ne isti vratiti gradu Šibeniku, jer nismo mi kazalište uzeli gradu već je jedan diktatorski režim kazalište oteo mojoj obitelji. Čak ste oko Šibenskog kazališta razgovarali s ministrom kulture Božom Biškupićem. Kakav je njegov stav bio? Božo Biškupić i ja smo išli do mature u isti razred IV. muške gimnazije u Zagrebu u kojoj se danas nalazi muzej Mimara. Svake godine se nalazimo na proslavi mature i svake godine mu iznosim svoju ideju o kazalištu. Nažalost svake godine zajednički moramo konstatirati da u našem pravnom sustavu nije predviđen takav pravni mehanizam koji bi omogućio ostvarenje moje ideje. 'UGLEDNI' ŠIBENČANI Koliko 'zaštićenih najmoprimaca' živi u vašim stanovima u Šibeniku? Zakonskom odredbom svi stanari koji su imali potpisan ugovor s gradom Šibenikom o tzv. stanarskom pravu, a žive u stambeno-poslovnim zgradama koje su nam vraćene, postali su najmoprimci sa zaštićenom najamninom, te smo u tom smislu sa svima njima potpisali ugovore o najmu stana sa zaštićenom najamninom na neodređeno vrijeme. Svaka promjena zaštićene najamnine određuje se "Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine" koju donosi hrvatska Vlada po kojoj se i mi ravnamo. Možete li nam podastrijeti koji su glavni problemi s kojima se kao vlasnik susrećete u slučaju 'zaštićenih najmoprimaca'? Mogu reći da s većinom naših zaštićenih najmoprimaca nemamo nekih velikih problema. Svi oni stanuju godinama u našim stanovima, ali u kućama koje nitko nije održavao. Tako je temeljni problem i njihov i naš održavanje tih kuća. Ponajviše popravak krovova uz cijeli niz pratećih građevinskih intervencija, za koje ne bi dotekla dota Sv. Ane. Ipak, susrećemo se s problemima, budući da pojedini najmoprimci ne poštuju zakon, pa tako ne plaćaju najamninu ili izvode bespravno građevinske radove, a osim toga ne mogu prihvatiti promjenu sustava i shvatiti da nema više bezvlašća. Tako je jedan najmoprimac bez ikakve dozvole vlasnika ugradio umjesto drvenih prozora aluminijske s čim je narušio izgled fasade. Neki najmoprimci su prisvojili određene prostore za svoje potrebe i sl. U svakom takvom slučaju kada se iscrpe svi normalni putovi treba postupiti po zakonu i sva sreća što toga nema puno.Daleko interesantnija stvar je što mnogi najmoprimci imaju u vlasništvu druge nekretnine na području Šibenika u kojima zapravo žive ili ih iznajmljuju, a bespravno koriste svoj status zaštićenog najmoprimca. Upravo ti najmoprimci su najgrlatiji pobornici otkupa vlasničkih stanova po niskim cijenama i na račun države, odnosno svih poreznih obveznika. Prema mojoj procjeni među našim zaštićenim najmoprimcima ima ih oko 30%, a uspio sam sačiniti i spisak tih pojedinaca s popisom njihove dodatne imovine. Među tim ljudima posebno privlače pažnju nekolicina njih koje u Šibeniku smatraju uglednicima, a imaju izgrađene ekskluzivne vile u Tribunju, Grebaštici, Mandalini i Primoštenu. O kućama na Jadriji neću niti govoriti, kao niti o stanovima u Zagrebu uglavnom kupljenim za 'djecu koja tamo studiraju da se ne gnjave podstanarstvom'. Poseban slučaj su najmoprimci koji na popisu članova domaćinstva imaju ljude koji su umrli ili su se iz stana odselili na druge adrese. Tako imamo slučaj da je u jednom stanu prijavljeno sedam članova, tzv. zajedničkog domaćinstva, od kojih je potpisnica ugovora preminula pred osam godina, a u stanu žive ljudi koji u tom stanu nisu nikada živjeli, a za taj stan već pet godina nitko ne plaća niti najamninu. Na sve moje dopise su se oglušili pa smo morali prići sudskom postupku radi utvrđenja činjenica i iseljenja na osnovu zakona. Neki zaštićeni najmoprimci se koriste nepreciznom zakonskom odredbom o prebivalištu pa tako žive u inozemstvu ili u nekom drugom gradu, a naš stan u Šibeniku koriste isključivo kao svoju ljetnu rezidenciju kroz dva mjeseca kada dođu na odmor. U najmu među vašom imovinom su i pojedini šibenski poduzetnici, gospodarstvenici. Kakva su vaša iskustva s njima? Ne bih mogao reći da imamo problema sa zakupnicima naših poslovnih prostora, pogotovo onima koji žive i rade u Šibeniku. U sadašnjoj gospodarskoj situaciji treba biti elastičan i shvatiti da pojedinci moraju zaraditi kako bi mogli platiti zakupninu, pa tako jedini problem je kašnjenje u plaćanju što se mora tolerirati, ukoliko to nije postao običaj bez potrebe, kao što se radi o jednom jedinom slučaju, usprkos činjenice da taj zakupnik izvanredno dobro posluje. Daleko veći problem imamo s jednom od onih velikih tvrtki, konkretno radi se o Magmi, koja već godinu dana ne plaća zakupninu. Posebno je iritantno da vlasnik Magme gosp. Fižulić daje u tisku savjete i rješenja kako spriječiti daljnji pad našeg gospodarstva, dok s druge strane ne može pomoći sam sebi s obzirom na spašavanje i podizanje likvidnosti vlastite tvrtke. PONOSAN NA SVOJU OBITELJ Kako je uopće vaša obitelj došla do velike imovine i kako se nosite s epitetom da ste potomak jedne od nekad najimućnije šibenske obitelji? Ne znam kako da shvatim ovo vaše pitanje, ali na njega posebno pažljivo moram odgovoriti. Već je moj pradjed Ivan Šare zvani Rudan u drugoj polovici 19. stoljeća imao u Šibeniku mesnicu, u kojoj je svoje rane radne početke imao i moj djed Stipe do trenutka kada je kao petnaestogodišnjak sa starijim bratom Radom otvorio vlastitu mesnicu, a na kraju se u potpunosti osamostalio. Od onda je radio i svaku zarađenu krunu investirao u posao ili nekretnine. Imao je devet sinova od kojih je do II. svjetskog rata preživjelo šest koji su zajedno s njim i s punom odgovornosti radili i stvarali zajednički imetak, a u tom obiteljskom poslu bila je nezamjenjiva uloga moje babe kao i rad moje majke i moje tete Vinke, supruge mojeg strica Ante. Ja sam rastao i odgajan u toj sredini pa sam od najranije mladosti shvatio životni credo mojeg djeda da su rad i poštenje uz vjeru jedina vrlina koja može čovjeka napraviti sretnim. Dakle, pravi odgovor na vaše pitanje je POŠTENI RAD svakog pojedinca, malo čudno za današnje prilike, posebno s osvrtom na činjenicu da su moj djed i njegova obitelj stekli svoj imetak radeći punih pedeset godina, a ne preko noći, pa sam u vezi s tim ponosan što pripadam takvoj obitelji u kojoj sam mnogo toga naučio i što danas ta znanja i stavove mogu prenijeti na mojeg sina i na moja dva unuka. Grad Šibenik kronično pati zbog nedostatka prostora, zbog čega su bez krova nad glavom brojne kulturne, sportske i ine udruge. Je li vas ikad itko iz Grada kontaktirao oko rješavanja spomenute problematike? Znali su me iz gradskih službi nazvati i pitati za mogućnost zakupa određenih prostora, pa su tako među inima zakupnici i Šibensko kninska županija i Ured državne uprave. Što se tiče drugih udruga mi smo nekima dali u zakup određene prostore za simboličnu zakupninu od 1,00 Kn godišnje. Danas se u našim prostorima nalazi Društvo multiple skleroze Hrvatske, Šibenske šuštine, Društvo naša djeca, Udruga kolekcionara „Libertina“, Pjevačko društvo „Kolo“ i Savez građana za promicanje kršćanskih vrijednosti. (dl) Podijelite ovaj članak sa prijateljima na facebooku
 |
| Ažurirano Petak, 06 Kolovoz 2010 19:13 |
Molimo da se registrirate kako bi mogli komentirati članke.
Povezane vijesti:
Najčitanije vijesti aktualnosti
ANKETA Aktualnosti
