ŠIBENSKI VATRENI DEČKI: Tri godine nakon Kornatske tragedije bez psihologa PDF Ispis E-mail
Ponedjeljak, 26 Srpanj 2010 11:31
VatrogasciProblem s kojima se šibenski vatrogasci susreću svake je godine isti. Ne radi se o nedostatku kadra, lošoj opremi ili nespremnosti za požarnu sezonu, dapače, već – nespretnoj poziciji u gradu. Za izlazak na intervenciju vatrenim dečkima potrebno je 60 sekundi, nekad i manje, no što kada ih ispred Vatrogasnog doma zaustavi prometni čep koji je u ljetnim mjesecima u tom dijelu grada neizbježan?! Iz tih razloga JVP Šibenik bi svoje nove odaje trebala dobiti na prostoru bivše vojarne Bribirskih knezova što zapovjednika Volimira Miloševića posebno veseli.


PREMALO PROSTORA
 

 
- Time bi dobili prostor u kojem ćemo na adekvatan način odlagati opremu. Trenutno se snalazimo kako znamo. Skupocjeno kemijsko vozilo koje gasi požar pomoću pjene, plina i praha pokrivamo vojnim šatorom kako ga sunce ne bi oštetilo, a na smjene premještamo vozila iz garaže – kazao nam je Milošević vodeći nas u obilazak JVP Šibenik. Prema onom što smo vidjeli, može se zaista reći kako šibenski vatreni dečki u pogledu opremljenosti ne kaskaju niti za mnogo većim vatrogasnim postrojbama. Teško tehničko vozilo za prometne nesreće, pet šumskih vozila, vozilo sa cafs uređajem koje stihiju gasi pjenom čime stvara manju štetu na objektima, automatske ljestve, šestmetarski gumenjak samo su neka od limenih ljubimaca kojima se koriste šibenski vatrogasci. Požarna sezona je pred vratima, gorjelo je već na otvorenom u Grebaštici i kod Vodica, ali prema podacima za prvih šest mjeseci 2010. godine intervencije su se smanjile u odnosu na ostale godine.


MANJE POŽARA NEGO LANI



- Imali smo 210 intervencija od čega je više tehničkih intervencija te požara koji su manji, ali opasniji. Poput požara u stambenim ili industrijskim objektima – veli Milošević. Najkritičnija godina za JVP Šibenik, bez da se to kaže na glas, je 2007. kada je vatra na Kornatu odnijela 12 života, a koliko je ta tragedija promijenila način razmišljanja svjestan je i sam Milošević.
- Od tada smo povećali brojku vatrogasaca koji se obučavaju za tzv. desantiranje, odnosno gašenje u posebnim uvjetima  koristeći helikoptere, prije ih je bilo 20 obučenih, a sada ih imamo 40. Šteta je što niti nakon Kornatske tragedije nismo dobili psihologa koji je svakoj JVP prijeko potreban jer se s ponekim situacijama i slikama u ovom poslu iznimno teško nositi– kazao nam je. Prilikom našeg posjeta, zvono za uzbunu se, na sreću, u JVP-u nije oglasilo, a dežurni vatrogasci spremali su ručak i u opuštenoj atmosferi podijelili s nama poneka razmišljanja.
- Mi smo vam ovdje sve. Vozači, kuhari, čistači, što bi se reklo, i svetica i kurva – našalit će se. Za svoj će posao kazati kako je težak, ali ih ljubav prema radnom mjestu tjera naprijed te im nikad nije dosadno. Ipak, ima i teških trenutaka.
- Najgore mi je bilo kada mi je prijatelj poginuo u prometnoj nesreći, a ja sam ga morao izvući iz automobila – veli nam Damir Baričević koji vatrogasni kombinezon nosi od 1986. godine. Njegove mlađe kolege, Merijan Serdarev i Krešimir Baica, priznat će kako su od njega mnogo naučili, ali su u vatrogastvu od malih nogu te su se sa stihijom borili još u DVD-ovima. A kada ih se pita razmišljaju li o tome da svoj život prilikom svake intervencije stavljaju o nit, odmahnut će rukom i reći kako o tome ne razmišljaju.  (dl)
Podijelite ovaj članak sa prijateljima na facebookuFacebook!
Ažurirano Ponedjeljak, 26 Srpanj 2010 12:16
 
Molimo da se registrirate kako bi mogli komentirati članke.

ANKETA Aktualnosti

Mislite li da će građanska inicijativa Šibenskog intelektualnog kruga zaista pomoći razvoju Šibenika?
 
Taekwondo klub