Šibenska bolnica od lipnja prošle godine na Odjelu za kirurgiju ima jednu damu, dr. Marijanu Šimunović, rođenu Zagrepčanku koja se nakon Rebra i požeške bolnice skrasila u Šibeniku. Za naš grad ima samo riječi hvale.
- Šibenik je prelijep, ima mnoštvo prirodnih resursa. Svaka čast Dubrovniku, ali ovaj položaj kojeg ima Šibenik je nešto prekrasno. Čak mi je, moram priznati, i drago što nije dovoljno iskorišten – kazala nam je dr. Šimunović. No, kako se snašla u kolektivu koji broji samo muškarce te da li se u svom radnom vijeku susrela sa šovinističkim i seksističkim ispadima, kirurginja nam je otkrila bez dlake na jeziku.

U ŠIBENIKU SPOL NIJE VAŽAN

- Intervju za posao u OB Šibenik bio je prvi u 12 godina moje karijere da pitanje o spolu nije uopće bilo spomenuto. Do sada su svaki put naglašavali to da sam žensko te su nadležni mislili kako ovaj posao ne mogu obavljati isto ili čak bolje nego neki muškarci. Posao u Šibeniku isključivo sam dobila na temelju svojih referenci – otvorena je dr. Šimunović. Povjerila nam se kako se tijekom rada u klinikama većim od šibenske, susrela sa otvorenim, ali i prikrivenim predrasudama na račun svog spola kako kolega liječnika, tako i pacijenata.
- Takav otvoreni stav imao je jedan voditelj Odijela, pa se nametnulo pitanje želim li uopće raditi s nekim tko ima ograničen mentalni sklop. No, sada na to gledam sa osmijehom na licu i ne želim na takve stvari trošiti svoju energiju – kazala nam je te dodala kako su je šibenski kirurzi prihvatili od prvog dana te surađuju kao odličan kolektiv.

JAHANJE KAO ISPUŠNI VENTIL

Obzirom da se na svom radnom mjestu nagleda svakakvih prizora, zanimalo gdje dr. Šimunović pronalazi svoj ispušni ventil.
- Većinom su to sportske aktivnosti, trčanje i jahanje. Tu u Šibeniku postoji odličan jahački klub Pegasus gdje sam se angažirala – otkriva. Svoj posao, dr. Šimunović ne bi mijenjala ni za što, premda kaže kako joj prije deset godina nije smetalo 24-satno dežurstvo ili obim posla kojeg ima.
- S godinama čovjek postane umoran. Evo jučer sam bila dežurna te sam pokrivala hitnu pomoć, ambulantu i operacijsku salu. Imali smo četiri operacije koje su trajale od 21 sat do 6 sati ujutro – kaže kirurginja, no podcrtava kako sav umor nestane kada uvidi da je pacijent zadovoljan, a to je zadovoljstvo, zaključuje, i najljepši dar njezina posla. (dl)

Podijelite ovaj članak sa prijateljima na facebooku