Što bi ste izdvojili kao najvažnije u stogodišnjem radu šibenske gimnazije?
- Vrlo teško pitanje. Najprije bih izdvojila sedam akademika koje je dala šibenska gimnazija kroz ovo stoljeće, zatim sva ona poznata imena iz svijeta politike, kulture, profesure, scenske i glazbene umjetnosti. Spomenut ću nedavno preminulog Nevena Belamarića koji je bio poznati tenor i đak šibenske gimnazije, zatim Ivu Brešina, pa iz područja lakih nota, Arsen Dedić, Vice Vukov. Kada ovako govorim, puno ljudi se ne može spomenuti, ali svi su oni ovjekovječeni u knjizi 'Šibenska gimnazija' koju je izdao Ivo Livaković. To je jedna vrlo dobra monografija iz koje možemo vidjeti što je sve šibenska gimnazija dala kroz stoljeće djelovanja.
Ove ste godine vratili još jedan program, onaj klasični?
- Na to sam posebno ponosna. Naime, osjetila se potreba da se uvede novi program i da se razina obrazovanja koja je dosta visoka na neki način još poboljša. Uvijek je moguće bolje i dok god budemo stremili tome, za ovu gimnaziju nema straha. Onog trenutka kad pomislimo da smo napravili sve, onda se moramo početi bojati. Klasično usmjerenje se vratilo nakon 50 godina i djeca vole to usmjerenje. Prethodila mu je još jedna novina, prije dvije godine uveli smo novi izborni predmet- grčki jezik.

SEKS U ŠKOLI

Postoje li gorući problemi škole, poput manjka kadrova ili prostora?

- Što se kadrovske i stručne strukture tiče, ona je izvrsna. 100 posto su svi stručno zastupljeni, imamo jednog doktora znanosti iz bioloških nauka, magistra fizike, osam savjetnika, četiri mentora i sve ostalo su nastavnici u struci. Međutim, postoje drugi problemi. Svi znate da je ova zgrada građena isključivo za gimnaziju. Ali dogodile su se razne promjene u školstvu i društvu te kada se raspao Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje u zgradu su se uselile još dvije škole. Danas u njoj djeluje Ekonomska škola i Prometno-tehnička škola. Kao što mi imamo ozbiljnih prostornih problema, imaju ih i te dvije škole. Možda se u to doba, kada su se useljavale te škole, trebalo misliti da u zgradi budu škole sličnih programa. Jer meni treba kabinet općeobrazovnih predmeta, a Ekonomska škola to sigurno ne treba jer ima težište na struku, o Prometnoj da ne govorim. Manjak prostora, dakle, gorući je problem s tim da smo škola s najvećim brojem razreda. (dl)
Što je s prostorom Crtaone?
- Crtaona je kao što svi znaju, osim redovnog učioničkog, prostor koji se vikendom pretvara u prostor u kojem se njeguje alternativna glazba. Kao ravnateljica, osobno mislim, ali i kao pedagog i profesionalni djelatnik, da mladosti treba dati da se izraze i da njeguju ono što žele. Ali u tome nije problem, ovdje je problem u slijedećem – što ja kao ravnateljica preuzimam odgovornost za sve što se tu događa. Dakle, za eventualne nerede, nemile događaje, da se nekom učeniku nešto dogodi, da plane požar, sva ta odgovornost je utjelovljena u onom tko je dao dozvolu, a to sam ja. Tisuću puta sam rekla da neću davati dozvolu, a onda tisuću puta popustim jer mi je žao da mladi ljudi koji prate alternativni glazbu nemaju prostor u gradu gdje se mogu izražavati. Doduše, moram ovdje kritizirati te đake koji nisu uvijek u visini organizacije. Neki su manje odgovorni, neki više. Ta djeca ne mogu platiti zaštitare, ipak imamo noćnog čuvara koji mi je bogomdan u tim trenutcima. Doduše, svi koncerti su prijavljeni policiji, ali uvijek, svaku noć za vikend kada se to događa, ne spavam mirno. Morate razumjeti da je to prostor okružen susjedima pa me se zove usred noći i kažu mi da ne odgajam već da kvarim omladinu. Zatim se i jedan dio nastavnog osoblja buni, postoji niz problema. I zato sada, na stoljeće gimnazije, upućujem apel onima koji se bave ili kojima je na duši život mladosti, da ako im ne mogu osigurati prostor, bar da mi pomognu. Da nam pomognu bilo kako jer je breme odgovornosti preteško.
Prošle ste godine započeli s programom seksualnog odgoja u školama? Kako teče taj projekt?
- Moram vas ispraviti, to je zdravstveni odgoj, samo jedan mali dio je seksualnost. Bio je to eksperimentalni program sa šest srednjih škola u Hrvatskoj, među kojima smo bili i mi. Gotovo svi učenici su sudjelovali, redovno dolazili na satove s tim da su bila zastupljena oba programa, GROZD-a i Foruma. Dobro prihvaćen program, ali očito još uvijek nije odluka da bude sastavni dio školovanja. Kakva će odluka biti, ovisi o politici. Ali imamo pozitivna iskustva, djeca su bila jako zainteresirana i vrlo aktivno sudjelovala.
Podržavate li kao prosvjetni djelatnik uvođenje takvog odgoja u školske klupe?
- Da, apsolutno smatram da bi se zdravstveni odgoj trebao interpolirati u školu. Da li će on biti baš ovakav, sam za sebe, vidjet ćemo. Ali zdravstveni odgoj nije samo struka, on je emocionalni dio. Tu je potreban i psiholog, pedagog, potrebno je sve uključiti. Jedino sam protiv tvrdnje, koja je bila zastupana, da bilo koji nastavnik može biti predavač - ne može. Tu mora biti profesor biologije, psihologije i zdravstvene kulture.

UČENICI NEPRIPREMLJENI

Jeste li zadovoljni provedbom i rezultatom gimnazijalaca na državnoj maturi?
-Kao dugogodišnji pedagoški radnik, podržavam državnu maturu svim svojim bićem, profesionalnim i privatnim. Mislim da je državna matura konačno gimnazijalcima dala određenu prednost jer je to profil obrazovanja koji ne daje konačno zanimanje već moraš nastaviti dalje. Kroz cijelo ovo vrijeme nacionalnih ispita i probne državne mature, gimnazija Antuna Vrančića bila je u vrhu škola sa svojim rezultatima. Na probnoj državnoj maturi sa ponosom kažemo da imamo nadprosječne rezultate u državi i da smo u vrhu hrvatskih škola. Dokumentacija za to postoji i na to smo izuzetno ponosni. Sve pohvale Nastavnom vijeću, jer oni su ti koji daju glavni input.
Jedan od većih problema u srednjoj školi su neopravdani sati i negativne ocjene. Kakva je sada situacija u gimnaziji?
- Stanje je loše što se tiče izostanaka, to nam je bolna točka. Učenici izostaju, ali državna matura je polako to počela regulirati. Na način da je učenik shvatio ako ne sjedi na satu, da je učenje puno teže, a rezultati lošiji. Sada ih čeka identičan test za cijelu Hrvatsku i ako nije sjedio i slušao, nema rezultata. Svakodnevno sjedenje na nastavi je važan element uspjeha i ako to učenik ne shvati, odrazit će se na državnoj maturi. Osim toga, prijedlog novog Pravilnika o ocjenjivanju nastoji da ocjena iz vladanja postane ocjena koja utječe na prosjek. To će biti jedini regulatorni element koji će đake vratiti u škole.
A što je s brojem negativnih ocjena?
-To je stanje koje proizlazi iz stanja u osnovnim školama. Unaprijed ću se ispričati kolegama iz osnovnih škola, znam da oni s tom djecom rade, ali niz okolnosti stvara problem. Upišemo šest odličnih razreda i očekuje se da prvo polugodište budu odlikaši, ali ono nam pokaže upravo suprotno. A to je da vrlo malo učenika postigne odličan uspjeh. Radili smo puno analiza i evo što nam se dogodilo ove godine. Napravili smo inicijalni test iz hrvatskog jezika u razredu opće gimnazije čiji je zadnji upisani imao 57 bodova. Djeca su rješavala test iz 5. razreda osnovne škole i riješili su ga sa 25 posto prolaznosti. Nisam vjerovala, to je strašan podatak. Dakle, naši odlikaši dođu s velikim rupama koje treba puniti, a da ih se napuni traumatičan je put, za roditelja, učenika i nastavnika. Možda je problem u programu, preopširan je pa se od šume ne vidi stablo, ali o programima bi se puno dalo govoriti, ali ja ne vodim prosvjetnu politiku.
Poznati ste po tome što imate poseban odnos s učenicima. Od kud crpite tu snagu?
Volim ono što radim, bila sam 29 godina profesor. Volim mladost jer ona na neki način i mene obnavlja. Ne želim da me se netko boji, želim jednostavno suradnju, ali isto tako svi znaju granicu dokud mogu, a dokud ne. Imamo puno konflikata u smislu razilaženja mišljenja, ali možemo sjesti. Svi kod mene mogu doći, nije ovo tabu ured. Kad sam postala ravnateljicom rekla sam da želim da ova škola izađe u javnost, da postane dio kulture ovog grada, da ima projekte i da je dobra po znanju, dio toga je realiziran. Ono što me oduševljava i daje mi snage to je neiscrpni izvor ideja mojih učenika.

Nadam se da se Antun neće nikad ugasiti
Gimnazijalci su poznati po izvanškolskim aktivnostima, poput Antuna i Vrane. Kako su zaživjele te manifestacije?
-Te su manifestacije počele na inicijativu učenika. Uvijek spominjem dva imena, Dorijana Klarića i Andreu Vodanović. Njih dvoje su došli s idejom kako je Dan škole dosada te da se  nešto mora napraviti. Kada su rekli nagrade za učenike i profesore, bilo je škakljivo. Trebalo je pridobiti Nastavno vijeće da pristane da ga ocjenjuju učenici kroz ankete. Međutim, pristali su. Od tada do danas, Antun je narastao, možda je sad ušao u neku šablonu koju bi trebalo osvježiti i upravo traje školski natječaj u povodu toga. Na Antuna smo ponosni svi, postali smo i redovni program Šibenskog kazališta krajem svibnja i nadam se da se Antun neće ugasiti.

Podijelite ovaj članak sa prijateljima na facebooku