| Za težačkim košuljama poludjela muške klape |
 |
 |
 |
| Petak, 05 Ožujak 2010 12:48 |
 U vremenima kada se o Šibeniku priča da gubi svoj identitet najbolje se prisjetiti simbola nekih davnih dana kada je Krešimirov grad bio prvi. Svjedoči o tim vremenima velebna katedrala, a na njoj portret Šibenčanina s kapom na glavi. Godinama kasnije, kada je šibenske ulice zahvatio industrijski polet, ta ista kapa dobila je svoje mjesto pod suncem. Izrađivala se u velikim količinama te je tako postala prepoznatljiv simbol Šibenika. Njezina narančasta boja priču je ispričala i o jednoj drugoj ljubavi Šibenčana, košarkaškoj lopti. No, osim kape, Šibenik kakav je nekad bio opisuje i bogata narodna nošnja. GOSPODSKA ILI OTOČKA NOŠNJA Da je svaki šibenski kraj imao svoje običaje i kulturu najbolje pokazuje raznolikost odjevnih predmeta. Tako se šibenska nošnja razlikuje od, primjerice, one otočke. Otočna pak nošnja nije svugdje ista, Zlarin gaji svoj 'modni stil', Kaprije svoj… Ni stari Šibenčani nisu se odijevali isto. Suknja, vez na điletu ili košulja odavali su pripadnost određenoj društvenoj skupini. Zbog svega nabrojenog, slobodno se može reći, kako šibenska odjeća najbolje priča priču o povijesti, kulturi i razvoju. A da se ta priča nikad ne zaboravi trude se mnoge krojačice u šibenskim kalama koje još uvijek izrađuju tradicionalnu nošnju. Jedna od njih je Biserka Juras iz trgovačkog obrta 'Bisa'. Iako iskreno priznaje kako kruh ne može zaraditi samo od izrade narodne nošnje, posvetila se i prepravcima ostale odjeće Šibenčana. ŠIBENSKI BOTUNI I ĐILETI - Izrađujem stiliziranu šibensku narodnu nošnju te šibenske kape – započinje krojačica. Iako se šibenska kapa dugo izrađivala ručno, Biserka nam priznaje kako je ona pak radi na šivaćoj mašini. Glavni materijal je čoja, a prepoznatljivi crni vez ipak je Biserkinih ruku djelo. Njezina radnja odiše starim predmetima poput šibenskih botuna i đileta sa utkanim šarenim vezovima koje su tipične za nošnju šibenskog zaleđa. - Izrađujem i stiliziranu nošnju otoka Žirja i Kaprija koje su posebne po materijalima. Uglavnom se radi o svili i šarenim uzorcima do koje su otočanima najvjerojatnije donosili iz stranih zemalja jer se uglavnom radilo o pomorcima – ispričala nam je Biserka. Iako dobro poznaje razliku između nošnje šibenskih težaka i šibenske gospode, Biserka je najviše sebe dala u izradu muških košulja, bilo starih težačkih od čistog platna ili stiliziranih. Potonje se lako prepoznaju po istom onom vezu koji krasi šibensku kapu, tzv. boulu, a za tim su košuljama najviše, kaže, poludjele muške klape. STILIZIRANE TEŽAČKE KOŠULJE - Odjenula sam gotovo sve klape, poput klape Canzona i Fortica. Košulje radim po uzoru na original ili ih stiliziram pa se dobije nova vrsta šibenske težačke košulje – ispričala nam je krojačica. A da stari šibenski modni stil ne pokrije prašina, u novije vrijeme potrudili su se i mladenci pa pred oltarom mladoženje sve češće odijevaju šibensku košulju. Osim njih, najmlađi Šibenčani sa stiliziranom verzijom stare težačke košulje susreću se na dan svog krštenja, pa nam krojačica Biserka otkriva kako mlade mame stalno naručuju izradu košulja za krštenje svojih mališana. S Biserkom smo porazgovarali i o materijalima koje koristi. - Uglavnom su to čisto platno, vuna i čoja, a šijem sa svilenim koncem. Ženska narodna nošnja mnoge je kompliciranija od one muške, pa je zato radim u suradnji s nekim. Dakle dogovorimo se tko će raditi suknju, tko đilet, a tko peturinu – naglašava krojačica. I tada razgovorom dolazimo do pitanja od čega se točno sastoji ženska šibenska nošnja. - Plisirana suknja, podsuknja s čipkom, peturina koja služi kao košulja, traverša te paletun ili sako – nabraja nam Biserka. Stilizirane dijelove narodne nošnja najviše je izrađivala za kulturnu udrugu 'Šibenske šuštine', a otkrila nam je kako joj je srcu najdraža šibenska gospodska nošnja jer, kaže, zaista odaje da se radilo o bogatijim građanima. - Ta nošnja govori o eleganciji, sastoji se od crne plisiranje suknje s traveršom. Prije su se Šibenčanke jako lijepo nosile, no danas bi trebao imati bogatstvo da se tako odjeneš. Samo za suknju treba sedam metara materijala, a kamoli da imaš dvije. Ipak to vizualno izgleda prekrasno. No, da se ni tada nije moglo imati dvije odjevne kombinacije najbolje pokazuje da stare Šibenčanke nisu imale cijelu košulju ili peturin već su je odostraga vezivale, dakle nije imala platno na leđima – završava krojačica.(dl) Podijelite ovaj članak sa prijateljima na facebooku
 |
| Ažurirano Ponedjeljak, 15 Ožujak 2010 11:53 |
Povezane vijesti:
ANKETA LIFESTYLE
