Najmlađim Funcutima najdraži golman Goran Blažević za Šibenski novi tjednik prisjetio se djetinjstva kojeg je proveo u susjednom Splitu. Iako je prošlo dosta godina, kaže Goran, on se i dandanas osjeća kao veliko dijete.

GRANIČARI I PA-PA

- Išao sam u vrtić, ali smo se dosta igrali i na ulici, graničara, skrivača, pa-pa, grupa traži grupu.... U mom kvartu ima i jedno igralište, sjećam se da smo tada jedva uspijevali uhvatiti slobodan termin za nogomet ili košarku. Danas mi se čini kao da je sve manje djece na tom igralištu – kaže Goran, priznavši da nije baš volio školu, više su mu odgovarali sportovi.
- Mrzio sam predmete poput likovnog, glazbenog i hrvatskog, ali su mi zemljopis, tehnički i fizika bili jako zanimljivi. Tjelesni neću ni računati kao predmet – nastavlja Blažević. Upitali smo ga i kako se odlučio baviti nogometom, posebice kao golman.

IGROM SLUČAJA POSTAO GOLMAN

- To se dogodilo sasvim slučajno. Jednom me na satu tjelesnog profesor postavio na gol i ja sam obranio nekoliko teških udaraca. Profesor je to odmah uočio i tako je sve počelo. Ja sam inače trenirao dosta sportova, od plivanja, košarke, vaterpola, tek kasnije sam počeo s nogometom – ispričao nam je vratar šibenskog prvoligaša.
Sa smiješkom na licu Goran se prisjetio i prve simpatije.
- Bilo je to u drugom ili trećem razredu osnovne škole. Nije tu bilo neke velike komunikacije, mene je bilo sram priznati joj da mi se sviđa pa smo se samo pogledavali – sjeća se Blažević.

Podijelite ovaj članak sa prijateljima na facebooku